Lošinj nije samo bio poznat po moreplovcima već i po gradnji brodova. Brodogradilišta su bila manja i u posjedu nekoliko lošinjskih obitelji, no njihovi brodovi su bili vrhunski, oplovili su svijet, obarali rekorde u brzini… Među ovim brodograditeljskim obiteljima bila je i obitelj Martinolić. Marko Martinolić je prvo radio u brodogradilištu obitelji Katarinić, no 1850. osnovao je vlastito brodogradilište. Godine 1875. brodogradilište Martinolić napravilo je dotad najveći teretni drveni brod u Austro Ugarskoj (Imperatrice Elisabetta) (izvor fotografije ovog broda je članak od 04. veljače 2019, autor Luka Kolovrat, članak je objavljen na stranici Gorgonija.com). Brod je dobio ime po carici (Sisi) pa je porinuću broda 13. svibnja 1875. bio nazočan i car Franjo Josip I.
U posao se postupno uključivao i Markov sin, Nikola (1830. – 1888.) koji je zatim nastavio voditi brodogradilište. S Nikolom je brodogradilište započelo raditi veće brodove i jedrenjake duge plovidbe. Posljednji drveni jedrenjak „Slobodna“ iz Malog Lošinja napravili su upravo u ovom brodogradilištu, 1884. godine da bi već godinu dana kasnije napravili prvi željezni jedrenjak („Gange“). Ovo je bio i prvi brod na jedra napravljen od željeza u sastavu austrougarske mornarice. Od ostataka materijala za gradnju jedrenjaka Gange, 1886. je napravljen i prvi parobrod na Lošinju („Flink“) sa 100 tona nosivosti. Od te godine u proizvodnji su počeli koristiti čelik. Nakon Nikole brodogradilište je vodio njegov sin, Marko (1862. – 1937.), a brodogradilište se bavilo proizvodnjom parobroda. Godine 1902. brodogradilište Martinolić napravilo je i prvi lošinjski tanker (Rombo), a 1907. do tada najveći parobrod (Maros). Marko je 1911. osnovao i parobrodsko društvo duge plovidbe koje je u samo nekoliko godina imalo flotu od devet parobroda.
Nema komentara:
Objavi komentar