Seusovo blago - Barbariga

Sjećate li se cirkusa koji se svojedobno zbivao oko Seusovog blaga? Seusovo blago je  komplet od 14 srebrnih posuda iz razdoblja kasne antike (4.st.). To je najskuplje i najljepše sačuvano srebrno posuđe iz Rimskog Carstva. U kompletu su srebrni tanjuri, posudice i vrčevi za vodu. Na jednom od tanjura (koji je težak 10 kilograma) upisan je Seus kao vlasnik posuđa i po tome je cijeli komplet nazvan „Seusovo blago“. Vrijednost mu je oko 1990. bila procijenjena na više od 40 milijuna funti, mada se vjeruje da se mogla postići i znatno viša cijena. Cirkus je započeo devedesetih godina 20.st. kada je vlasnik, lord Northampton, htio prodati komplet putem aukcijske kuće Sotheby. Lord ga je kupio osamdesetih godina. Jedan od muzeja je ustanovio da je dokumentacija o porijeklu Seusovog blaga falsifikat (po falsificiranom dokumentu komplet je iz Libanona). Kako je otkriće o falsifikatu otežalo prodaju, Sotheby je lukavo pokušao otkriti porijeklo kompleta pa je objavio da je u posjedu jedne posude (ne njih četrnaest) i o tome je obavijestio sve zemlje koje su nekada bile u sastavu Rimskog carstva. 

Na scenu je stupila Mađarska koja je tvrdila da je riječ o blagu iz Mađarske, točnije s područja Balatona jer je na jednoj od posuda upisano ime Pelso (drevno ime za Balaton). Uključila se i Hrvatska koja je tvrdila da je Seusovo blago iz Hrvatske, iz okolice Barbarige. U New Yorku je započeo sudski proces koji je završio povoljno za lorda Northamptona. Zaključak suda bio je da lord nije znao da je riječ o falsificiranom dokumentu te je kupio Seusovo blago „u dobroj volji“ dok dokazi Hrvatske i Mađarske o porijeklu blaga nisu prihvaćeni. U sporu s tadašnjom Jugoslavijom interesantna je činjenica da se u spor uključila i tadašnja vojska (JNA). Područje oko Barbarige u prijašnjoj državi bilo je zatvoreno za javnost i na njemu je stvarno bila JNA. Svojedobno su neki svjedoci tvrdili da je blago otkopano u Barbarigi i da je u njegovo otuđenje uključeno i nekoliko oficira. U medijima je objavljena izjava Antona Cveka, nekadašnjeg policijskog inspektora u Puli, koji je naveo da na području Pule, Fažane, Pomera i Peroja živi nekoliko svjedoka iz JNA koji znaju kome je, kada i kako Seusovo blago uručeno. Imena svjedoka nisu nikada objavljena. O uključenosti JNA u nestanak Seusovog blaga iz Istre pisali su čak i neki svjetski mediji pozivajući se na svoje izvore. Analiza minerala u tlu Barbarige i analiza minerala nađenih na kompletu posuđa se podudarala, što bi moglo značiti da je blago doista bilo zakopano kraj Barbarige (prilikom ratova, opasnosti i slično često se sakrivalo bogatstvo na način da bi ga se zakopalo u zemlju). U pokušajima da dokaže kako je riječ o hrvatskom blagu tada je bila uključena i tadašnja ravnateljica pulskog Arheološkog muzeja, Girardi Jurkić, koja je nastavila s pokušajima i kada je postala ministrica kulture. Godine 1996. cijeli je izvještaj uručila hrvatskoj vladi, a nakon toga je naravno Hrvatska pasivno promatrala aktivnu Mađarsku u dokazivanju mađarskog porijekla. Blago je prvi put izloženo 2006. ili 2007., vjerojatno da bi se povećao interes među potencijalnim kupcima voljnima platiti koliko traži lord. Interesantno je da je Hrvatska o Seusovom blagu šutjela niz godina. Sama mogućnost o postojanju poveznice između Seusovog blaga i Barbarige vrijedna je spomena, kao i činjenica da su vrlo bogati antički objekti otkriveni na području Barbarige itekako moguće nalazište ovakvog bogatstva. Seusovo blago je danas u Mađarskoj.