Beram - kolo sreće

Starorimska božica sreće i sudbine, Fortuna, zavezanih očiju vrti kotač na kojem su ljudi i njihove sudbine (Tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje). Rimski kasnoantički filozof Anicius Manlius Torquatus Severinus Boethius (živio je na prijelazu iz 5. u 6.st.) opisao je Fortunu i njezino kolo sreće, a njegovi zapisi popraćeni bogatim ilustracijama poprilično su popularizirali kolo sreće pa je ono postalo čest srednjevjekovni motiv. U beramskoj crkvici Svete Marije od Škrilinah na groblju koja je prepuna fresaka, na zapadnom zidu kraj ulaznih vrata nalazi se freska Kolo sreće. 

U crkvi je naslikano više od 40 prizora, a naslikala su ih tri freskoslikara. Kolo sreće je naslikao Vincent iz Kastva. Razlika između tri autora vidljiva je u različitim stilovima, a posebno je uočljiva u naslikanim detaljima lica. Beramsko kolo sreće nastalo je prema bakrorezima nizozemskog grafičara Majstora sa svicima (15.st.). Njegovo ime nije poznato. Majstor sa svicima je prvi koji je prikazao Kolo sreće s nizom poruka koje su upisane na svicima. Slikari iz kastavske škole, kojima je pripadao i Vincent iz Kastva, kao predloške za freske često su koristili njegove grafike kao i Bibliu Pauperum.

Beram i glagoljica

U Bermu je pronađeno niz glagoljaških zapisa. U župnoj crkvi Svetog Martina pronađen je glagoljaški natpis koji se danas nalazi iza glavnog oltara. Natpis glasi: „1431 BE ZIDAN S(V)ETI MAR'TIN'. BEŠE PO(P) PIL(A)D'A PROŠT DIDAK.“ Na staroj krstionici crkve Svetog Martina upisana je godina 1493. i tekst „ISUS“. Krstionica se nekada nalazila u crkvici Svete Marije od Škrilinah. Pravo blago glagoljaških natpisa nalazi se u crkvi Svete Marije od Škrilinah. Branko Fučić je ovdje pronašao i uspio pročitati čak 127 natpisa. Najveći dio glagoljaških grafita ostavili su žakni (stara riječ za osobe koje su se školovale za svećenike). Žakni su uparali grafite tijekom vjerskih procesija ili njihovog školovanja. Neka imena žakana ponavljaju se više puta. Na zidove crkve nekoliko puta potpisali su se Grško Tihonić, Mihel Markučić (žakan u Bermu 1523.), žakan Jerolim Trampić (prvo se potpisivao kao žakan, a zatim kao svećenik), žakan Lovre, žakan Ivan Križanić, žakan Ivan Špaha (koji je uz svoj potpis napisao i „kada se učih pisati“)... Ovo ni izbliza nije dovršen popis svih žakana koji su ostavili imena na zidovima crkve Svete Marije od Škrilinah. 

Osim žakana, potpisivali su se i svećenici. Svoj potpis ostavio je svećenik Težak. Potpisao se i Jurij Badovinić koji je napisao „Rekoh moju mladu mašu 1556.“ (mlada maša ili mlada misa je prva samostalna misa koju služi svećenik). Potpis je ostavio i svećenik Levac Križanić. Križanić se potpisao na zid crkvice 1535., a ispod njegovog potpisa netko je glagoljicom upisao „pijani osal“. Nije Križanić jedini kojega su naknadno proglasili magarcem, ima još „magaraca“ na zidovima crkve Svete Marije od Škrilinah. Neki su glagoljicom ostavili komentare pojedinih biblijskih prizora na freskama, a ima i prostih komentatora. Uz lik kralja Iruda (židovski kralj Herod) komentatori su Iruda proglasili nečastivim i napali ga se. Skoro pedesetak komentara upisano je uz fresku koja prikazuje dječaka Isusa koji je s drugom djecom došao u hebrejski hram. Mada još dijete, Isus je ovdje prikazan kao učitelj dok su učitelji na fresci prikazani kao neznalice. Ovakav je prikaz očito inspirirao mnoge, uglavnom niz komentatora daje podršku Isusu i izruguju učitelje. Čak dva puta upisan je kratak komentar „Usrali se“. I freska na kojoj je nacrtan Sveti Martin inspirirala je neke komentatore. Glagoljica vezana uz Beram sačuvana je u starim knjigama. Ljubljanski fragment homilijara (na fotografiji, nazvan je tako jer je otkriven u Ljubljani, a potječe iz 13.st.), potječe iz Berma. Nastao je u razdoblju prelaska oble glagoljice u uglatu glagoljicu. Bilješka Vincenca Bernkovića iz Berma iz 16.st. potvrđuje da se homilijar doista nalazio u Bermu. Iz Berma su i Beramski (Ljubljanski) misal iz prve trećine 15.st. (i on se nalazi u Ljubljani) te dva brevijara iz 15.st.

Beram - nekropole

Arheolog Marchesetti je u Trstu 1882. ili 1883. dobio urnu koja je slučajno pronađena u Bermu. Već u proljeće 1883. Marchesetti je stigao u Beram i na lokaciji gdje je pronađena urna otkrio je još 25 urni. Čuvši za ova istraživanja, u ljeto 1883. u Beram je stigao i Karl Moser. Moser je otkrio stotinjak grobova, a sav arheološki materijal odnio je u Beč. Nakon Mosera, Marchesetti se ponovno vratio u Beram, otkrio još jednu beramsku nekropolu, no nije poznato koliko je grobova otkrio. 

Izgleda da je u Bermu bilo poprilično živahno te godine jer već na jesen 1883. u Beram stiže i Andrea Amoroso koji je pronašao 72 groba. Otkrivene nekropole pripadale su beramskoj gradini. Gradina je vjerojatno imala tri sloja zidina. Najstarija nekropola bila je smještena između drugog i trećeg reda obrambenih zidina. Porastom broja stanovnika u gradini nastala je nešto mlađa nekropola koja je bila van gradskih zidina. Poznata je i lokacija gdje su se spaljivali umrli. Fotografija koju sam preuzela sa stranica Grada Pazina nastala je 2019. kada je u Bermu provedeno još jedno arheološko istraživanje.

Beram - prošlost

Godine 1883. otkriveni su ostaci prapovijesnih stanovnika s ovog područja. Dio nalaza čuva se u Beču i Trstu, a dio u Puli u Arheološkom muzeju. Pretpostavlja se da je na ovom mjestu postojalo naselje već u neolitiku. Prvi pisani trag o postojanju Berma datira iz 911. (darovnica kralja Berengara I tršćanskom biskupu). Srednjevjekovni Beram imao je gradske zidine i dvoje gradskih vrata. Glavna gradska vrata nalazila su se na mjestu gdje danas dolazite cestom u Beram. 

Ulaz u grad štitila je okrugla kula. Druga kula, visoka i četverokutna, nalazila se usred Berma. Na grafici od Valvasora vidi se i kula i stara župna crkva (puno manja od sadašnje), koja je bila bez zvonika, ali je imala preslicu za zvono. Gradske zidine i ovdje su se malo gradile pa malo rušile. Tako je u ratu između pazinskog grofa Adalberta IV i Mlečana, poraženi Adalbert preuzeo obavezu i srušio zidine grada. Nekoliko desetljeća nakon toga zidine su se ponovno obnovile. Kroz povijest Beram se spominje kao Vermum, Verm, Berm...

Beram – Marija na Škrilinah tajne

O lokaciji na kojoj je sagrađena crkvica Svete Marije od Škrilinah postoje legende. Jedna legenda kaže da je crkvica sagrađena na ovom mjestu zbog ukazanja. Postoje i legende o Grcima koji su u crkvici pronašli blago. Današnji oblik crkva je poprimila u 15.st. Imena graditelja ostala su do danas nepoznata, ali su u kamenim okvirima najstarijih prozora uklesani njihovi znakovi. Crkva je obnovljena početkom 18.st. kada je stari svod zamijenjen novim, ravnim, a na bočnim zidovima napravljena su dva nova prozora. Za vrijeme ove obnove napravljen je novi oltar, a sagrađena je i lopica (trijem). Tako su hodočasnici koji nisu stali u crkvu mogli slušati misu s trijema. 

Godine 1912. crkvica je opet obnovljena uz veliku brigu i zalaganje Gnirsa, austrijskog konzervatora. Tada je sa stražnje strane sagrađena sakristija. Dok su većinu fresaka u Istri napravili umjetnici freskoslikarstva iz Pule, Vodnjana, Kopra, freske u ovoj crkvici naslikali su Vincent iz Kastva i još dva majstora. Angažman Vincenta iz Kastva tumači se glagoljaškim vezama, a i niz plovana u Beram je stiglo s druge strane Učke. Godine 1912. otkriven je natpis na latinici: "U čast Gospodina našega, Isusa Krista, amen, i slavne Djevice majke Marije i u ime sviju svetih dao je ovo djelo oslikati komun Beram o trošku bratovštine blažene Marije djevice. Ovo je slikao majstor Vincent iz Kastva i završio mjeseca Novembra, osmog dana po Martinji, godine Gospodnje 1474." Natpis je otkrio slovenski povjesničar umjetnosti, F. Stele. Natpis je bio napisan kistom na žbuci iznad sporednih ulaznih vrata u crkvu.

Beram - duhoviti glagoljaški grafiti

U crkvici Svete Marije od Škrilinah blizu Berma nalazi se jedna od najpoznatijih istarskih fresaka, „Mrtvački ples“. Ovo nije i jedina freska, unutrašnjost crkve krije pravo bogatstvo fresaka, ali i glagoljaških grafita. Jedan od grafita ismijao je svećenika Levca Križanića. Prvo je Levac, godine 1533. napisao “1533. Sie pisa Levac Križanić“, a netko ga je ispod ovog natpisa proglasio pijanim magarcem. 

Na jednom zidu naslikana je freska na kojoj je kralj Herod (onaj koji je naredio ubijanje sve muške djece do 2. godine života kako bi na taj način bio ubijen i Isus). Netko je Herodu najprije ostrugao oči, a zatim je dopisano da je Herod lopov i vrag. Ispod freske na kojoj Sveti Mihovil nogama gazi đavla, jedan je glagoljaš, očito navijački raspoložen, napisao "Udri Miho".

Beram - Sveti Martin

Župna crkva u Bermu posvećena je Svetom Martinu. Očito je Sveti Martin bio omiljeni svetac jer u staroj crkvi Svete Marije od Škrilinah kraj Berma jedna od fresaka prikazuje Svetog Martina. Sliku Svetog Martina za glavni oltar župne crkve naslikao je Celestin Medović 1912. godine. U crkvi su sačuvane freske dvaju majstora iz 15. stoljeća. Tko je bio Sveti Martin? Martin je svetac iz 4.st, rođen na području Slavonije ili Mađarske. Mada se pokrstio i otišao u samostan, otac koji je bio vojni tribun izvukao ga je iz samostana i poslao u školu za konjanike u Galiji. 

Jedne zime, konjanik Martin kraj puta je ugledao golog i promrzlog jadnika pa je podijelio svoj plašt na pola i drugu polovicu dao promrzlom čovjeku. Kasnije je postao i biskup (u Toursu). U to vrijeme biskupe su birali mještani. Martin je želio ostati redovnik, pa se sakrio od mještana Toursa. Sakrivenog Martina odala je guska koja je graktala pa su ga ljudi pronašli. Zato se na Martinje često jede pečena guska, a guske se često nalaze na slikama ovog sveca. Relikvija Svetog Martina bio je upravo njegov plašt (cappa). Osobe koje su bile zadužene za čuvanje cappe zvale su se cappelanusi. Po njima je nazvana funkcija kapelana, svećenika koji se brine za župu.

Istra - grafiti na glagoljici

U Rakotulama u crkvi Svetog Nikole jedna freska prikazuje svetog Nikolu koji kroz prozor kuće u kojoj žive tri siromašne djevojke ubacuje vrećicu sa zlatnicima (za njihov miraz). Ispod ove freske jedan pop glagoljaš urezao je grafit (na fotografiji); „Daj meni niki soldin Miko, tako ti boga“. 

U Bermu je glagoljaš Levac Križanić ostavio svoj potpis: "1533. Sie pisa Levac Križanić". Netko drugi je ispod Križanićevog potpisa dodao "pijani osal". Eto, netko je Križanića proglasio pijanim magarcem. Inače, upravo Križaniću možemo zahvaliti na jednom od dva sačuvana prijepisa Istarskog razvoda (ako ne i oba). Pronađeni su u Istri i drugačiji grafiti, nisu svi ovako duhoviti. Među grafitima ima i onih koji govore o godinama kada je vladala glad, o pljački crkve, smrti, kugi, sušnim godinama. Grafiti (naravno ne na glagoljici) uvelike su se koristili i u starom Rimu. Na primjer, niz grafita iz antike pronađeno je u Pompejima i Herculaneumu, a sačuvani su zbog erupcije Vezuva koji je zatrpao oba grada.

Beram - ples mrtvaca

Beram je mjesto u Pazinštini. Na groblju, udaljenom oko 1 km od Berma, nalazi se crkva Svete Marije od Škrilinah poznata po jednom od najvrjednijih djela istarskog srednjovjekovnog fresko slikarstva. U ovoj maloj crkvi nalazi se više od 40 različitih scena i tradicionalnih motiva iz Biblije, koje je dijelom naslikao majstor Vincent iz Kastva (15. stoljeće). 

Najpoznatija je freska "Ples mrtvaca" s vrlo jasnom porukom; bez obzira tko si, tvoj se kraj zna (Memento mori). "Ples mrtvaca" započinje kosturom – gajdašem koji odvodi u smrt papu, kardinala, biskupa, kralja, kraljicu, krčmara, dijete, prosjaka, invalida, vojnika i trgovca. Između svakog od ovih likova nalazi se jedan kostur. Kolonu završava "anegdota" s trgovcem koji nastoji podmititi smrt hrpom zlatnika. No smrt i njega hvata pod ruku i vodi ga... zna se kamo. Na fotografiji je samo dio freske (freska je dugačka).