Bolaš je izvor vode koji je danas kaptiran (slikala
sam ga sa stijene iznad Istarskih Toplica). Priča se da se u Bolašu, još dok su poštu po Istri
raznosile poštanske kočije, utopio kočijaš. Postoji i legenda o skrivenom blagu
na strminama iznad Bolaša. Sve legende objavljene su u Franini i Jurini 2008. u
izvrsnom prilogu "Legende, priče i predaje s istarskog sjevera" Bože
Jakovljevića. Tamo je objavljena i priča o Ivi Istraninu. Ive se
vraćao s kosidbe kući u Rušnjake. Kada je pala noć, a Ive je bio umoran od
dugog pješačenja, kraj Bolaša je sreo malu, lijepu djevojčicu i prihvatio njezin
poziv da se okrijepi jelom i pićem. U taj su čas mjesečeve zrake iznad Bolaša napravile
put kroz površinu izvora prema njegovoj dubini.

Djevojčica i Ive ušli su u
kristalnu dvoranu punu raskoši. Djevojčica je Ivi ispričala svoju priču. Rekla
mu je da su ona i Ive braća, ali je nju ubila njihova maćeha zaklavši je nožem.
Kada je umrla, maćeha je djevojčicu bacila u Bolaš. Voda je naglo počela bujati
i skoro utopila maćehu, ali je maćeha ipak izmakla osveti. Djevojčica je Ivi dala cekine i nož kojim je ubijena.
Htjela je da Ive uzme taj nož i ostavi ga u kući, negdje gdje će ga maćeha brzo
naći. Ive je uzeo cekine i nož, napustio Bolaš i krenuo kući. Nož je ostavio u
posudi sa soli i već idući dan ga je našla maćeha. Prepoznala ga je, zaplakala
i umrla. U taj čas se Ive probudio. I dalje je bio kraj Bolaša
gdje je, očito izmoren dugim putem, zaspao, a na njegov čudan san djelovali su
umor i legende o Bolašu. Nestali su i cekini iz sna. Ive se vratio kući i
prepričavao svoj san iznova i iznova, tko god je htio slušati čuo bi od Ive priču o njegovom snu. Ivina priča se tako proširila, i, mada je riječ samo o snu,
postala je dio tajnovitih priča o izvoru Bolaš.