Rovinj - ulica Carera palača Constantini

U ovoj ulici na broju 6 nalazi se barokna palača Costantini. Na palači je njihov obiteljski grb iz 1724. godine. U ulici pažljivo promatrajte i ostale kuće jer ovo nije jedina barokna palača u ulici. Inače, u niz navrata sam već spomenula ulicu Carera. Čak sam napisala i da je ulica nastala u razdoblju od 1670. do 1776. godine, kada se Rovinj počeo širiti s otoka (danas poluotok) na kopno. 

No nisam spomenula kako je nastalo ime Carera. Tada su svi za tu cestu koristili izraz Strada dei Carri (cesta zaprežnih kola) jer je ovo bio glavni put koji je iz tadašnjeg zbijenog Rovinja vodio prema poljima u ovom dijelu rovinjske okolice. Kasnije su ulicu popločili, da bi tridesetih godina 20. stoljeća taj predivan kamen kojim je bila popločena maknuli. No 2008. godine je Carera ponovno sređena, a vraćen je i kamen.

Rovinj – Centar za povijesna istraživanja

Rovinj je nekada imao čak tri sedmerokutne crkvice. Do danas je sačuvana samo crkvica Svetog Trojstva (nalazi se na Trgu na Lokvi), a crkvica Svetih Kuzme i Damjana i crkvica Snježne Gospe više ne postoje. Crkvica Snježne Gospe se nalazila na Trgu Campitelli i srušena je 1810. godine, a crkvica Svetih Kuzme i Damjana bila je na trgu ispred današnjeg Centra za povijesna istraživanja. Ona je srušena 1840. godine.

Gradska vrata koja su se nalazila kraj trga zvala su se vrata Svetog Damjana (srušena su 1822. godine), dok je kuća u kojoj je Centar za povijesna istraživanja od 15. do 18. stoljeća bila fontik Svetog Damjana (fontik je skladište za žito). Eto, cijeli ovaj mali prostor unutar starog dijela Rovinj bio je u znaku Svetog Damjana. Nekadašnji fontik je 1872. godine postao prvo sjedište Tvornice duhana Rovinj, a od 1978. ovdje je Centar za povijesna istraživanja. Centar za povijesna istraživanja je ustanova Talijanske nacionalne zajednice i bavi se istraživanjem povijesti. Zgrada je obnovljena 2000. godine.

Rovinj - Beroaldov prolaz

Od ulice Carera do rovinjske rive možete i „prečacem“, kroz Beroaldov prolaz napravljen krajem 17. stoljeća. Prolaz je dobio ime po obitelji Beroaldo, poznatoj po iskusnim pomorcima. Jedan od najpoznatijih članova obitelji bio je Francesco Beroaldo. Zbog herojstva na moru mletački senat ga je imenovao vitezom Svetog Marka. Nije to bio jedini čin njegove hrabrosti i vjernosti Veneciji. 

Tako je u Genovi genovskoj vladi odbio predati mletačkog mornara koji se potukao s vojnikom iz Genove koji je uvrijedio Veneciju. Zbog toga je Genova s obale napala njegov brod koji se zvao Sacra Famiglia. Sigurno nisu očekivali odgovor kojega su dobili, svih 36 topova s broda počelo je pucati po gradu. Po povratku u Rovinj, Vijeće Rovinja je na sjednici 02. rujna 1764. proglasilo njega i njegove potomke članovima gradskog vijeća. Francesco Beroaldo je umro 21. prosinca 1794. u Rovinju, a pokopan je u crkvi Svetog Franje.

Rovinj - Kantinon

Kantinon je poznata konoba u Rovinju, a nalazi se uz luku punu barki. Konoba je poznata po tradicionalnim jelima. Usred konobe je do danas sačuvana ogromna bačva koja govori o prošlosti ove zgrade pa, dok uživate u specijalitetima, sjetite se i ove priče. 

Nekada je u ovu rovinjsku luku barkama dopremano vino, a današnja konoba bila je skladište za vino. Vino se čuvalo u velikim bačvama, a stanovnici Rovinja i okolice dolazili su ovdje kupovati vino i nositi ga kući. U ovu sačuvanu bačvu u konobi moglo je stati 5.000 litara vina.

Rovinj - fontana Dječak s ribom

Popularna gradska fontana u Rovinju postavljena je 21. lipnja 1959. Ovime se svečano obilježio završetka gradnje vodovoda Višnjan – Rovinj. Do tada su se stanovnici Rovinja opskrbljivali vodom iz bunara. Fontanu, zajedno sa skulpturom, napravili su kipari Marijan Kocković (Zagreb, 1923. – Dubrovnik, 1991.) koji je neko vrijeme živio u Rovinju i Vinko Matković (Rijeka, 1911. - 1973.). 

Njihovi se inicijali nalaze na postolju skulpture „Dječak s ribom“. Posljednjom obnovom fontane krajem 2024. restaurirani su skulptura i brončani dijelovi fontane.

Rovinj - multimedijalni centar

Nekada su se na Obali Alda Negrija nalazila mala brodogradilišta. Gradnja kuća na ovom dijelu obale započela je tek početkom 20. stoljeća. Zgrada Cine Roma (danas Multimedijalni centar) sagrađena je 1929., u doba Italije, i bila je namijenjena projekcijama filmova. U doba kada nije bilo televizije, ovo je bio jedini „prozor u svijet“ i za kartu za kino katkada se čekalo satima. Nakon Drugog svjetskog rata kino je postalo kino Moskva, no ne zadugo. Kada je 1948. došlo do raskola Tita i Staljina, brzinom munje kino Moskva postalo je kino Beograd. Masovnim zatvaranjem kino dvorana zbog pojave video kazeta, zatvoreno je i ovo kino u Rovinju pa je zgrada godinama bila prazna. Danas je zgrada poznata kao Multimedijalni centar. U prizemlju je banka, a gornji dio se koristi za izložbe, predavanja, koncerte…

Prva kino dvorana u Rovinju (Cinema Parigi) otvorena je 1912. u jednom dijelu hotela Adriatic. Od 1933. povremeno su se prikazivali filmovi i u dvorani današnjeg Adrisa, nekad Tvornice duhana Rovinj, a u istom prostoru su se održavale i kazališne predstave. Između Prvog i Drugog svjetskog rata katkad se mogao pogledati film i u rovinjskoj bolnici. Osim toga, Rovinj je od 1865. imao kazalište koje se od 1923. zove Kazalište Antonio Gandusio po Antoniu Gandusiu, glumcu rođenom u Rovinju 29. srpnja 1873. (umro je u Bologni 1951.). Ponekad su se projekcije filmova održavale i u ovom kazalištu. 

Rovinj - vila Vianelli

Sjevernije od starog dijela grada, blizu Centra za istraživanje mora, nalazi se predivna vila Vianelli. Vila je sagrađena početkom 20. stoljeća, a pripadala je bogatoj obitelji Vianelli. Kada je u Rovinju 1882. godine kompanija Andrioli-Wassermann iz Pule otvorila tvornicu stakla Vetraia Eufemia, vlasnici staklane dozvolili su da se na dijelu parcele otvori pogon za destilaciju kompanije Vianelli Retti. Staklana je ovdje bila samo dvije godine, stradala je u požaru 1884. Nakon požara, cijeli pogon postao je vlasništvo kompanije Vianelli Retti. Rovinjska destilerija je tako dobro poslovala da je 1906. Giorgio Vianelli ujedinio tada najveće destilerije na Jadranu (destilerija u Rovinju i tvornice alkoholnih pića Stock u Trstu, Mansueto u Umagu, Marchesi u Vodnjanu, Morpurgo u Splitu) u novu kompaniju koja se zvala Ampelea.

Središte tvrtke bio je, naravno, Rovinj. Nakon prekida proizvodnje zbog rata, Ampelea je ponovno počela proizvoditi krajem Prvog svjetskog rata. Prijašnji uspjeh u poslovanju više nikada nije postignut i proizvodnja alkoholnih pića se polagano napušta. Godine 1934. umjesto Ampelee ovdje se otvara pogon za konzerviranje ribe i proizvodnju ribljeg ulja i brašna. Ova proizvodnja nastavlja se i nakon Drugog svjetskog rata, a od 1948. tvornica se zove Mirna. Obitelj Vianelli napustila je Rovinj 1944. ili 1945. godine. Njihova vila je ubrzo postala središte tvrtke „Istarski boksiti“. Sam boksit se nalazio u hrpama na platou kod Valdibore od kuda se transportirao dalje brodovima. 

Istarski biancone

Ako pada kiša, a uputili ste se u stari Rovinj (i ne samo Rovinj), pažljivo odaberite odjeću. Stare rovinjske ulice i trgovi popločeni su kamenom kojeg su izlizali pješaci kroz niz stoljeća. Kamen je „istarski biancone“ ili „biancone istriano“, titonski vapnenac iz gornje jure. U Istri se ovakav kamen vadio u nizu kamenoloma već u antici.

Istarski biancone se koristio za gradnju niza istarskih gradića, među njima i Rovinja. Od njega su građene ulice, rive, crkve, zgrade… Istarski biancone se koristio i u gradnju Venecije, ali i nekih drugih talijanskih gradova. Na fotografiji je jedna od rovinjskih uličica. 

Rovinj – južna luka

Južnu luku (luka Svete Katarine) od vjetrova i valova štite otok Svete Katarine, veliki mol i mali mol. S kopnene strane uz luku se nalaze Titov trg i Obala Pine Budicina (na sjevernoj strani), dok se ostatak rive oko južne luke zove Obala Alda Rismonda. U prošlosti je Rovinj bio poznat po velikom broju ribara, pa je i luka bila puna ribarskih čamaca; poznatih rovinjskih batana, bataia (batai je ribarski čamac tipa topo), bragoca (ribarski brodovi s dva jedra), a na obali su se sušile ribarske mreže. Naravno, u luku su dolazili i putnički jedrenjaci. Danas su barke u luci ipak drugačije, a promjene je doživio i veći dio današnje Obale Alda Rismonda. Nekada su se kuće nalazile gotovo do mora, no riva je proširena 1868. godine.

S Malog mola, koji je i najstariji rovinjski mol, kreću brodovi za otoke Svetu Katarinu i Svetog Andriju (Crveni otok). Na molu je 2006. postavljena ruža vjetrova izrađena po originalu iz zbirke Hütterott (Georg von Hutterott je kupio 1890. otok Svetog Andrije i od njega stvorio pravi raj na zemlji). Nekadašnji veliki mol srušili su valovi pa je današnji Veliki mol napravljen 1859. godine. Od tada je mol dodatno povećan; prvo je početak mola proširen (1893. godine),, a zatim je mol produžen (1931. godine). Ne možete šetati duž cijelog mola, na njegovom kraju je ograđeni prostor (granični prijelaz). Zgrada lučke kapetanije kraj mola sagrađena je 1859. godine.

Rovinj – gradska vrata

U ranom srednjem vijeku je Rovinj, tada gradić na otočiću, bio zaštićen gradskim zidinama. Dio gradskih zidina sačuvan je do danas. Djeliće zidina možete vidjeti kraj sačuvanih gradskih vrata, kod Belvedera, u Ulici Vladimira Švalbe i u dijelu Ulice Svetog Križa. U ove dvije ulice niz kuća je sagrađeno u 17. stoljeću i prilikom gradnje zidine su ugrađene u kuće. Već tada je gradić postao toliko napučen da unutar zidina više nije bila moguća gradnja pa su se kuće počele graditi s vanjske strane zidina. Zidine i gradska vrata obnavljali su se u 16. stoljeću zbog straha od učestalih napada Uskoka. U grad je vodilo nekoliko gradskih vrata. Do danas su sačuvana Vrata Svetog Benedikta, Vrata Svetog Križa i Vrata pod zidom. Krenete li od Valdibore prema Trgu maršala Tita, a zatim ulicom Svetog Križa prema crkvi Svete Eufemije, vidjeti ćete sačuvana gradska vrata, ali i lokacije gdje su bila vrata kojih danas više nema. Na samom početku ulice Vladimira Švalbe nalazila su se vrata Valdibora no ona su srušena sredinom 19. stoljeća. Kada dođete do Trga na Mostu, trg je nastao tek kada je zatrpan kanal koji je razdvajao Rovinj od kopna. Tada je na ovom mjestu prema Rovinju postojao most koji je vodio do kule s glavnim gradskih vrata. Na vratima je bio mletački lav koji se danas nalazi na tornju sa satom. Kanal je zatrpan 1763. čime je otočić sa starim dijelom grada postao poluotok. 

Tamo gdje se danas nalazi Balbijev luk nekada su se nalazila Vrata stare ribarnice. Vrata su dobila takav naziv jer je do njih bio mali trg na kojem se prodavala riba. Vrata stare ribarnice su srušena u 17. stoljeću. Kraj Gradske palače blizu Balbijevog luka nekada su postojala i Vrata Svetog Damjana no ova vrata su srušena 1822. godine. Kada šećete od Obale Pina Budicina prema Ulici Svetog Križa, vidjeti ćete Vrata pod zidom (Sottomuro ili Portica). Kroz njih se izlazilo u luku koja je bila puna ribarskih barki. Vrata pod zidom su obnovljena 1590. i na njih je tada postavljen natpis o obnovi te ime tadašnjeg načelnika (Gabriele Mauroceno). Iznad vrata nalazi se maleni dio sačuvanih srednjevjekovnih zidina grada. Nastavite li šetnju prema crkvici Svetog Križa iduća vrata su Vrata Svetog Benedikta (na fotografiji). Ova vrata su dobila ime po obližnjoj crkvici Svetog Benedikta. I kraj ovih vrata vidjeti ćete ostatke gradskih zidina. Vrata Svetog Benedikta su iz 12. stoljeća. Stambeni dio iznad vrata nastao je kada je Rovinj, zbog skučenog prostora, počeo „rasti uvis“ pa su kuće postajale sve više. Iduća sačuvana vrata su Vrata Svetog Križa. Iznad vrata je stari grb grada i inicijali A i S. Vjerojatno su ovo bili inicijali načelnika koji je, zbog opasnosti pred Uskocima, dao pojačati zidine i vrata. Kod Stubišta Iza Tvrđave kojim se iz Bregovite ulice dolazi do Ulice Vladimira Švalbe nalazila su se još jedna gradska vrata. Od njih su danas vidljivi samo ostaci.

Rovinj – slavni gosti

Danas kada pretražujte Internet, vidjeti ćete da su Rovinj posjetili slavni glumci, chefovi, glazbene zvijezde, nogometaši… Naravno, ozbiljniji početak turizma u Rovinju započeli su Georg von Hutterott  koji je 1890. kupio otok Sveti Andrija te grof Milewski koji je otok Svetu Katarinu kupio 1905. godine. Hutterotta su posjećivale mnoge slavne face, Milewskog baš i nisu, on se poprilično izolirao na njegovom otoku vjerojatno se odmarajući od burnog života kojeg je vodio prije dolska u Rovinj. Ipak, prvi slavni gosti stigli su u Rovinj puno prije njih dvojice. Austrijski car Franjo I stigao je u Rovinj 1816. godine. Šest godina kasnije Franjo I došao je ponovno u Rovinj, ovaj puta s njegovom četvrtom suprugom Karolinom. Njegov sin, car Ferdinand, stigao je sa suprugom Mariom Anom u Rovinj u rujnu 1844. Car Ferdinand je abdicirao 1848. i tada je car postao Franjo Josip koji će vladati sve do 1916. godine. Franjo Josip je stigao u Rovinj 1850., dvije godine nakon što je postao car. 

Koje li je tek uzbuđenje vladalo u Rovinju 1847. godine. Tada je bilo planirano da će tjedan dana u Rovinju boraviti nadvojvoda Karlo od Austrije, s dvorskom svitom i nizom važnih gostiju. U Rovinj su prvo stigli nadvojvoda Friedrich i barun Lebzeltern kako bi pronašli smještaj koji će koliko toliko zadovoljiti goste naviknute na raskoš. Od dolaska nadvojvode Karla ipak nije bilo ništa, nadvojvoda je umro krajem travnja te godine. Taman kada su se stanovnici Rovinja pomirili s time da ništa od dvorskih svita u Rovinju, u grad je stigla nova vijest, a ubrzo i gosti. Dana 31. svibnja stigao je bečki dvor, dan kasnije i dvor iz Napulja, predvođen Ferdinandom II, kraljem Obiju Sicilija. Osim kralja Obiju Sicilija, stiglo je još važnih gostiju iz današnje Italije (proces ujedinjavanja država na Apeninskom poluotoku i nastanak Italije s glavnim gradom Rimom završen je tek 1870. godine). Mir na rovinjske ulice vratio se tek nakon 08. lipnja, kada su sve te dvorske, grofovske, vojvodske i ine osobe otišle iz Rovinja.

Rovinj – strašna šuma Svetog Marka

Za kratkotrajne Napoleonove vlasti u Istri (od 1805. do 1813.) u Rovinju je kuhalo između pobornika francuske vlasti i onih koji su podržavali Austriju. Atmosfera u gradu je bila toliko napeta da je i lutak Pulcinella tijekom predstave 1806. godine krivom riječju napravio pravu pomutnju u gradu. Godine 1809., samo tri godine od panike koju je izazvao Pulcinella, došlo je do novog sukoba u Rovinju. Tada je pristaše Austrije predvodio Francesco Biondo, a po gradu su hapsili stanovnike Rovinja koji su podržavali vlast Francuza. Ovom lovu na pristaše francuske vlasti pridružio se i Montechiaro, emigrant iz Francuske. Montechiaro je oko sebe okupio i poštene ljude, ali i brojne razbojnike. 

Razbojnička ekipa utjerala je strah u kosti svim stanovnicima ovog područja, ako se tko i usudio usprotiviti njihovim željama ne bi dobro prošao. Razbojnici su se većinom skrivali u šumi Svetog Marka, velikoj šumi između Rovinja i Bala. Po nalogu Marmonta, francuskog guvernera Ilirskih pokrajina, Francuzi su odlučili stati na kraj razbojništvu. Razbojnika je bilo mnogo i to ne samo u Roveriji oko Juršića. Racije Francuza u šumi Svetog Marka trajale su i po nekoliko tjedana. Francuzi bi prvo onemogućili komunikaciju između razbojnika i njihovih doušnika te opskrbu razbojnika hranom i oružjem. Tek bi tada krenuli u lov na razbojnike. Nakon hapšenja tijela razbojnika objesili na vješala koja su postavili uz puteve. Tijela su nisu smjela micati tjednima, kako bi i sam pogled na tijela na vješalima bio lekcija ostalim razbojnicima. Ove podatke sam pronašla u genijalnoj knjizi „Rovinj na starim razglednicama“ D. Načinovića i M. Budicina koju preporučujem svim zaljubljenicima u Rovinj.

Pulcinella u Rovinju

Ovo je priča o predstavi s lutkom Pulcinella (fotografija preuzeta s Wikipedie) u Rovinju 1806. godine. Ovaj komični lik (Pulcinella) bio je popularan u talijanskoj pučkoj komediji, pogotovo u Napulju. Od sredine 16.st., upravo zbog njegove popularnosti, Pulcinella je postao čest lik talijanske commedia dell’arte. „Korijeni“ Pulcinelle sežu puno, puno dalje u prošlost, čak u antiku. Lik je inspiriran Maccus-om (glupan) i Buccus-om (žderonja), likovima iz antičkih pučkih komedija koje su se održavale u gradu Attela u Kampanji. Pulcinella ima osobine i Maccusa i Buccusa. Najčešće je bedast, a onda iznenadi izrazito oštroumnom primjedbom. On svakom u lice kaže ono što misli, bez ikakve autocenzure, a kada je to potrebno niže jednu laž za drugom. Pulcinella ima grbu, na licu nosi masku s velikim nosom, a govori kreštavim glasom. Vratimo se mi na događanja u Rovinju 1806. godine! Antonio Angelini (1798-1863) nastavio je njegovati obiteljsku tradiciju te je redovito vodio kroniku grada Rovinja. Upravo je Angelini u kronici zabilježio paniku do koje je došlo u Rovinju te godine. Tada je nekoliko večeri na glavnom gradskom trgu lutkar izvodio predstavu s Pulcinellom. 

Ispred pokretne male pozornice svake bi se večeri skupilo puno ljudi koji su pratili predstavu i zabavljali se na račun bezobraznog lutka. U jednom trenutku Pulcinella je izazvao paniku među gledaocima; ljudi su počeli bježati s trga, zatvarati prozore okrenute prema trgu i pozornici. Oni koji su stigli na predstavu barkama trčali su u luku kako bi što prije otišli iz Rovinja. Na žalost kroničar nije zapisao čime je to Pulcinella izazvao ovakvu paniku, no poznato je da je u ovom kaosu stradala lutkareva žena koja je nekoliko dana kasnije umrla u Puli. Brbljavi lutak Pulcinella vjerojatno je želio ismijati tadašnju političku situaciju u Istri koja je bila vrlo napeta. Naime, samo godinu dana prije ove lutkarske predstave, Istrom je zavladao Napoleon (vladao je Istrom od 1805. do 1813.). Dio stanovnika podržavao je vlast Francuza, no mnogi su bili protiv Napoleona želeći vlast Austrije. Podijeljenost među ljudima bila je velika i svi su se pribojavali otvorenog sukoba među „suprotnim“ stranama. Lako je u takvoj situaciji zamisliti da i mala iskra može izazvati veliki požar. U atmosferi straha, lutkar je vjerojatno „dirnuo“ u politiku i izazvao ovakvu paniku. Ubrzo je vijest o zbivanjima u Rovinju stigla i do Kopra, do Angela Calafati-a (1765-1822) koji je bio predstavnik francuske vlasti za područje Istre. Calafati je dobio informaciju da je u Rovinju došlo do pobune pa je u Rovinj poslao vojnike. Ubrzo se saznalo da pobune nema već da je uzrok kaosa u gradu bio - lutak Pulcinella. Priču o lutku Pulcinelli i kaosu koji je izazvao u Rovinju pronašla sam u knjizi "Rovinj na starim razglednicama" (D. Načinović, M. Budicin). 

Rovinj – Piassa Granda

Piassa Granda je nekada bio glavni gradski trg. Kada je Rovinj bio gradić zbijenih kuća na otoku zaštićenim gradskim zidinama, ni glavni trg nije mogao biti velik (mada se trg zove Veli trg ili Piassa Granda). Na trgu je nekoliko starih palača. Na uglu s ulicom Montalbano nalazi se venecijanska palača sagrađena 1580. godine. Palača je pripadala plemićkoj obitelji Basilisco porijeklom iz Lodia (Italija).

Na nadvratniku je natpis: "IOANNES BAPT. A BASILI. SQ. ANTONII MARIE // CIVIS LEODII ET HABITATOR RUBINI // MDLXXX DIE P. IUNII". Na uglu s ulicom Garzotto nalazi se palača obitelji Califfi. Na palači je grb i godina 1686. Ovdje se nalazio i mletački fontik (skladište za žito). Na vrhu je bio sat čiji su dijelovi danas ugrađeni u poznati rovinjski sat. Danas je Piassa Granda trg prepun restorančića, kafića, stolova i stolica. 

Rovinj – Švalbina ulica

Kada stignem u Rovinj, najčešće parkiram na velikom parkiralištu na rivi. Već s parkirališta vidjeti ćete kuće u Ulici Vladimira Švalbe. Desni red kuća u ulici doslovno izvire iz mora, a kada je more valovito valovi ih zapljuskuju. Ulica je nastala u 17.st., a ime je dobila po antifašisti Vladimiru Švalbi (1905- 1944). Ako želite započeti šetnju na početku ulice Vladimira Švalbe, prošećite Trgom Valdibora, uđite u ulicu „Vrata Valdibora“ i skrenite u Švalbinu ulicu. Ulica „Vrata Valdibora“ zove se po nekadašnjim gradskim vratima Valdibora koja su srušena u 19.st. Na početku ulice Vladimira Švalbe, na kućnom broju 6, vidjeti ćete srednjevjekovnu kulu (sada stambenu kuću) na čijem su pročelju dva grba načelnika Cornera iz 15.st. Na broju 4 je kuća obitelji Bevilacqua iz 1663. godine s uklesanim natpisom. 

Mnoštvo kuća u ulici ima neki detalj kojega bi trebalo spomenuti. Obratite pažnju na „uličice“ od svega nekoliko stepenica koje završavaju u moru. Za vrijeme Mlečana, kako ne bi baš svi proizvodi završavali u Veneciji, ove uličice služile su za švercanje. Noću bi ljudi u njih dopremili proizvode koje su prodavali bez znanja Venecije, čekala bi ih barka i roba se u tajnosti ukrcavala u barku. Na kućnom broju 20. je barokna zgrada s uklesanom replikom djela Pietà iznad nadvratnika. Otprilike nasuprot nje (kućni broj 21) pogledajte balkon s dvije lavlje glave (na fotografiji). Na broju 40 je mali butik hotel „Angelo D'Oro“ s famoznim štukaturama na pročelju. Nekada je ovdje bila biskupska palača. Hotel je vješto restauriran, i izvana i iznutra, a krije i čaroban vrt za goste. Na kućnom broju 35 je konoba Spacio Matika. Nekada je ovakvih konoba u Rovinju bilo četrdesetak. U ulici je i crkvica Majka Božja od zdravlja. Na kraju ulice morate se odlučiti želite li raditi šetnju oko cijelog poluotoka ili ćete krenuti Usponom Francesce Bodi prema crkvi Svete Eufemije.

Rovinj – toranj sa satom

Poznati rovinjski toranj na glavnom gradskom trgu nekada je bio sastavni dio obrambenih zidina Rovinja. U prošlosti se u prizemlju nalazio zatvor za počinitelje manjih nedjela. Jedna od rekonstrukcija tornja napravljena je 1907. godine. Na vrhu tornja je terasa na kojoj su vertikalno postavljena dva brončana zvona na željeznoj konstrukciji. Na vrhu željezne konstrukcije je zastava s godinom 1907. (godina obnove tornja). Zvona su restaurirana 2021. Na tornju su gradski sat i mletački lav. Mletački lav nekada se nalazio na velikoj kuli „Torre del porton del ponte“ sagrađenoj u 12.st. Tada se grad nalazio na otoku i bio je potpuno zaštićen gradskim zidinama.

 

Između otoka i kopna bio je kanal. Do grada se dolazilo mostom koji je vodio do ove kule s gradskim vratima. Nad gradskim vratima bio je ovaj mletački lav iz 15.st. U knjizi koju drži mletački lav najčešće je bio uklesan tekst: „Pax tibi Marce, evangelista meus“. Knjiga ovog lava ima neuobičajen tekst koji je danas jedva čitljiv. Tekst glasi: „ALLIGER ECCE LEO TERRAS MARE SIDERA CARPO“ (Krilatog evo lava, zemlje, mora i zvijezde grabi). Otok je postao poluotok zatrpavanjem kanala 1763. godine, a na mjestu gdje je bio kanal nastao je „Trg na mostu“. Veliki toranj je srušen 1843. Gradski sat je iz 19.st., no dio mehanizma sata potječe od još jednog, starijeg, gradskog sata koji je bio restauriran 1779., a nalazio se na zgradi fontika.

Rovinj – spacio

Stoljećima su rovinjski ribari strpljivo sjedili u njihovim batanama (vrsta barke) i lovili ribu, a zatim bi pjevali bitinade i družili se u nekom od rovinjskih spacia. Riječ spacio nastala je od talijanske riječi spaccio (dućan u kojem se prodaje roba na malo). U Rovinju, spacio je bio dućan u kojem su se prodavale bačve za vino i sve što je bilo potrebno za raditi vino, ali i mjesto gdje se moglo probati i kupiti vino. U doba kada nije na svakom uglu bio kafić ili kavana ili nešto treće, spacio je bio mjesto okupljanja. 

Svaki spacio imao je veliki stol s klupama. Ribari (ali ne samo oni) sjedali bi za stol, pili vino, grickali sir, masline, razmjenjivali ribarske priče, raspravljali o lokalnim zbivanjima, kartali i pjevali. Jedan takav pravi spacio je Spacio Matika u Švalbinoj ulici br. 35. Spacio Matika je od 2006. sastavni dio Ekomuzeja „Kuća o batani“. Ovdje možete osjetiti pravu atmosferu nekadašnjih spacia, ali i uživati u tradicionalnim jelima, domaćim vinima i maslinovom ulju. Više o „Spacio Matika“, radno vrijeme i ostale detalje možete pronaći na web stranicama Ekomuzej Batana.

Monkodonja – kultna jama

Kultna jama nalazi se malo izvan Monkodonje (gradina iz brončanog doba). Jama je okomita, duboka je 50 metara i u nju, osim speleologa, nije moguće ući. Površinu oko ulaza u ovu tajanstvenu jamu u prapovijesti je netko poravnao i ručno isklesao. Odmah kraj ulaza u jamu nalaze se dva kamena bloka. Arheolozi smatraju da su to bila prijestolja za najvažnije osobe u Monkodonji koje su, sjedeći na ovim kamenim prijestoljima, promatrale kultni obred. Na dnu jame pronađeni su komadići keramike za koju se vjeruje da je bila bačena u jamu tijekom obreda. 

Kultna jama nije jedina tajna povezana s Monkodonjom, kao što nije ni jedini dokaz da su u gradini živjeli pojedinci s povlaštenim statusom. Dok se većina stanovnika Monkodonje pokapala na obližnjem brežuljku Mušego, nekoliko grobova pronađeno je i unutar bedema Monkodonje. Najstariji grob nalazi se odmah kraj glavnog ulaza u naselje. U grobu su pronađene kosti novorođenčeta i ženske osobe. Novorođenče je pokopano u grobu negdje u razdoblju između 2054. i 1937.g.p.n.e., a žena je pokopana između 1521. i 1428.g.p.n.e. Grob je vjerojatno postojao i prije gradnje bedema, a kada su se gradili bedemi njihov položaj je prilagođen postojanju groba. Drugi grob je postao sastavni dio zidina. U ovom su grobu pronađene kosti do petnaest osoba, perle od jantara i plavog stakla, ostaci keramike. Unutar naselja otkriveno je i nekoliko konstrukcija za koje se pretpostavlja da su bili grobovi.

Rovinj – Baladur Sa Pavane

Nasuprot oratorija nalazi se jedna predivna stara kuća s baladurom. Kuća je iz srednjeg vijeka. Ime kuće, „Baladur sa Pavane“, dali su stanovnici Rovinja (lokalni dijalekt) jer je tadašnja vlasnica bila iz Padove. Ovakvi baladuri česti su u cijeloj Istri, ne samo u Rovinju.

Kuća savršeno ilustrira način gradnje u starom dijelu Rovinja. Najstariji dio Rovinja je na poluotoku koji je u prošlosti bio otok.  Tek je u 17.st. zatrpan kanal između otoka i kopna. Površina otoka nije bila velika, grad je bio vrlo gusto naseljen pa su kuće morale biti uske, ali visoke. Zbog toga su se baladuri i dimnjaci često gradili s vanjske strane kuće.

Rovinj – sveti Nikola

Sveti Nikola je zaštitnik pomoraca. Stoga ne čudi da su prvu crkvicu Svetog Nikole u Rovinju izgradili upravo rovinjski pomorci. Crkvica je sagrađena 1364. godine. U 19. stoljeću, točnije 1860. godine, na ovom je mjestu izgrađena nova, malo veća crkva. 

Tada je u crkvu postavljen novi drveni oltar s kipom svetog Nikole iz Barija. Danas se crkva više ne koristi za bogoslužje.