Vrsar – brežuljak Monte Ricco

Na brežuljku Monte Ricco kraj Stancije Grande (zaleđe Vrsara) prvo je postojala prapovijesna gradina. Od gradine su jedva vidljivi ostaci bedema koji su bili građeni tehnikom suhozida. Ostatke gradine uništila je gradnja antičke vile na istoj lokaciji, a zatim kamenolom koji se koristio do sredine 20. stoljeća. Ova antička vila je bila sagrađena u 1.st.p.n.e. 

Jedan od najsačuvanijih dijelova vile je vodosprema (na fotografiji) koja je bila dijelom uklesana u stijenu. Dimenzije vodospreme su 11x7 metara, a u nju se slijevala kišnica s krovova antičkog kompleksa. Vodosprema se nalazila u središnjem dvorištu vile čiji je vlasnik očito bio bogat jer su na ostacima vile otkriveni dijelovi mozaika, fresaka, keramičkih opeka ukrašenih reljefima… Otkriveno je i niz sitnih predmeta, dijelovi uljanica, predmeta od stakla, metala, amfora… Dio vile koristio se u proizvodnji, a na jednom dijelu kompleksa postojala je kovačnica. Vila je napuštena krajem 1. stoljeća n.e.

Funtana - otočić Školjić

Uz obalu Funtane nalazi se niz otočića. Otočić Školjić (ili Mali Školjić, jer postoji i nešto veći otočić koji se zove Veli Školj) nalazi se samo 50 metara od kopna. Godine 1994. otkriveno je da je na otočiću postojala prapovijesna gradina. Naselje je bilo utvrđeno, a ostaci bedema otkriveni su na sjevernom dijelu otočića. Osim ostatka bedema koji je građen od manjih kamenih blokova, arheolozi su pronašli i okomito postavljeno veće kamenje.

Pretpostavlja se da je na tom mjestu bio ulaz kroz bedem u naselje. Na otočiću je pronađen veliki broj ulomaka keramike koji se datira u razdoblje od srednjeg do kasnog brončanog doba odnosno približno od 1600. do 750. godine prije Krista. Godine 2019. Valamar je uredio otočić te organizirao niz radionica za djecu. Prigodno Školjić je prozvan Histri Island jer je dio radionica inspiriran poviješću. Program se odvija tijekom ljeta.

Brseč – Sveti Stjepan

Jednobrodna crkva Svetog Stjepana nalazi se na groblju, malo izvan Brseča. Crkva je bila romanička i ostaci ove najstarije crkve još se vide na nekim zidovima. Naknadno je crkva povećana i uređena u baroknom stilu. Prilikom ovih radova potpuno je bio srušen južni zid. 

Nekada se u crkvu ulazilo sa zapadne strane, ali su pregradnjom crkve i ova vrata i prozor na istoku zazidani. Tim povećanjem crkva, koja je nekada bila u smjeru istok-zapad, sada je orijentirana u smjeru sjever – jug, a nekadašnja dužina crkve danas je njezina širina. Preslica crkve ima dva zvona i nije simetrična jer je jedan otvor veći od drugoga. U crkvi se vide stari posvetni križevi.

Pula - Antun Motika

Poznati hrvatski slikar, Antun Motika, rodio se u Puli 30. prosinca 1902. godine. Majka Anka rođena Blažević je iz Škrljeva iznad Bakra, a otac Antun iz Motiki kraj Orbanića (Istra). Na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt studirao je kiparstvo, a zatim je prešao na slikarstvo i diplomirao 1926. godine. Kasnije (1926. i 1927.) je završio i dva poslijediplomska semestra u klasi Ljube Babića. Prvu samostalnu izložbu imao je u Zagrebu 1933. godine. Nekoliko godina kasnije preselio se u Zagreb i bio profesor u Školi primijenjene umjetnosti.

Početkom tridesetih godina 20. stoljeća otišao je u Pariz gdje se upoznao s djelima Picassa. Kasnije je i sam govorio da je upravo Picasso utjecao na njegov rad. Zapravo, Motika je imao njegov osebujan stil. Najčešće je koristio tehniku akvarela i gvaša, mada je koristio i tehniku ulja na platnu. Prije no što bi započeo umjetničko djelo, radio je mnoštvo skica tog djela olovkom ili ugljenom. Osim toga, radio je i kolaže, bavio se keramikom, izrađivao je staklene skulpture u Rogaškoj Slatini i na Muranu. Godine 1969. dobio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Njegova djela izložena su puno puta u samostalnim izložbama, ali i u skupnim izložbama. Umro je u Zagrebu, 13. veljače 1992. Dio njegovog opusa nasljednici su 2006. godine donirali Gradu Puli. Fotografiju obitelji Motika (roditelji Antuna Motike i djeca) preuzela sam sa stranica Zbirke umjetnina grada Pule (Gradska galerija Pula).

Cres - gradska loža

Mletačka loža u gradu Cresu nalazi se na rivi (Trg Frane Petrića) i već sam je spominjala na blogu. Mada je jedina sačuvana do danas, ova loža nije i najstarija u Cresu. Svjetovna vlast grada Cresa preselila se ovdje tek kada je došlo do razvoja grada pa je i nekadašnji glavni gradski trg (kraj crkve Svetog Izidora) postao premalen. Osim mletačke lože tu su se nalazili i  stup srama i pretorska palača (srušena 1854. godine). Ova loža sagrađena je oko 1550. godine. Cres je bio pod vlašću Venecije od oko 1000. godine pa sve do raspada Mletačke Republike 1797. godine. Jedino je između 1358. i 1409. Cres bio pod vlašću hrvatsko ugarskih vladara, no tada je opet uspostavljena vlast Venecije. 

Godine 1459. mletačka vlast seli se iz Osora u Cres pa se grad Cres počinje ubrzano razvijati. Zbog toga je mletačka vlast i inicirala gradnju nove, veće gradske lože. Na srednjem kamenom stupu s prednje strane lože nalazi se grb u obliku štita s tri kose trake. To je ili grb obitelji Contarini (njihov grb je imao tri plave trake na zlatnom polju) ili obitelji Pasquaglio (njihov grb je imao tri zlatne trake na plavom polju). Članovi obje obitelji obnašale su važne uloge u Cresu u 16. stoljeću. Mada je mletačka loža stara skoro 500 godina, prije njezine gradnje srednjevjekovni Cres je imao najvjerojatnije čak dvije gradske lože. Jednu ložu spominju stari dokumenti iz 1318. godine, a nalazila se vjerojatno uz crkvu Svetog Izidora. Zatim je, negdje polovicom 15. stoljeća, sagrađena druga loža. Ovu ložu u nekoliko navrata spominju stari dokumenti. Očito se ova loža koristila za suđenja i donošenje važnih odluka sve do gradnje lože koja je jedina sačuvana do danas.

Pula - zvjezdarnica

Zvjezdarnica na brežuljku Monte Zaro najstarija je zvjezdarnica u Hrvatskoj. Tadašnja država imala je prvo zvjezdarnicu u Veneciji (od 1840. godine) koju je, zajedno s Mornaričkom akademijom, preselila u Trst 1850. godine. Kako je sredinom 19. stoljeća Austro Ugarska odabrala Pulu za glavnu vojnu luku, započela su velika ulaganja u luku, u obranu grada… Ubrzo je, 1871. godine, dovršen Hidrografski zavod na Monte Zaru (K. und K. Marinesternwarte Pola). Zavod, pod upravom Admiraliteta, imao je četiri odjela, jedan od njih bila je zvjezdarnica. Dio instrumenata preseljen je u Pulu iz bivše zvjezdarnice u Trstu, ali se u instrumente konstantno ulagalo pa su i rezultati bili vrhunski. Voditelj izgradnje i astronomskih opažanja bio je Franz Paugger. Već 1872. ravnatelj zvjezdarnice postao je Johann Palisa koji je vodio zvjezdarnicu do 1880. kada je na poziv cara otišao u Beč gdje je postavljen tada najveći teleskop. Samo u vrijeme Palise zvjezdarnica u Puli otkrila je 28 asteroida. Nakon raspada Austro - Ugarske politička situacija određuje i stanje u zvjezdarnici. Prvo je dio vrijednih instrumenata i knjiga iz biblioteke pokraden, dio je zatim preseljen u Udine, Trst i po drugim zvjezdarnicama u Italiji (doba Kraljevine Italije), a na Monte Zaru ostaju raditi samo meteorološka i magnetna stanica. 

U jednom od savezničkih bombardiranja Pule tijekom 1944. dio zgrade je uništen, ostao je sačuvan samo dio lijevog krila zgrade. U doba Jugoslavije ovaj sačuvani dio se obnavlja i koristi kao vojna meteorološka stanica. Godine 1973. u Puli je osnovano Amatersko astronomsko društvo "Istra" kojemu je, zbog truda i postignutih rezultata, zapuštena zgrada dana na upravljanje 1979. godine. Ovime je zgrada (odnosno njezin sačuvani dio) nekadašnje zvjezdarnice ponovno postala – zvjezdarnica, a u desetljećima koja su uslijedila zvjezdarnica je obnovljena. Mada zbog svjetlosnog onečišćenja više ne može imati ulogu koju je imala u prošlosti, zahvaljujući entuzijazmu članova društvo je i danas aktivno u popularizaciji (i naravno edukaciji) mladih, možda nekih budućih astronoma, a dio prošlosti Pule je sačuvan. Do zvjezdarnice je lijepi park u čije je uređenje ulagala i Austro Ugarska. Danas više ne postoji, no 1877. u park je postavljen je spomenik koji je prikazivao viceadmirala Wilhelma von Tegetthoffa, dok su ispod njega bile skulpture boga rata (Mars), boga mora (Neptun), božice slave (Gloria) i božice moći (Fama).

Rovinj - gradina Monbrodo

Gradina Karaštak, grobnica Maklavun, nekropola Mušego, gradina Monkodonja - ovo su neke lokacije s ostacima iz prapovijesti koje se nalaze u okolici Rovinja. Njih sam već spominjala na blogu (u web pregledniku koristite ili pretraživač ili oznaku „Rovinj i okolica“ na desnoj strani bloga). Pretpostavlja se (no još nije potvrđeno) da je gradina Monkodonja bila središnja gradina dok su obližnje gradine na neki način bile njoj podređene. Gradina Monbrodo nalazi se oko 3 km zračne udaljenosti južnije od Monkodonje, kraj uvale Cisterna. Mada na ovom lokalitetu nema tako spektakularnih ostataka kao na Monkodonji, lokalitet Monbrodo koristio se i u prapovijesti i u antici. 

Obrisi gradine lijepo se vide i na Google Earth (na fotografiji). Na lokalitetu su provedena i novija arheološka istraživanja (od 2016. do 2018.). Arheolozi su pronašli nalaze keramike, ostatke zgrada, koštane igle, kosti životinja, ostatke školjki i puževa… Neki od nalaza potvrđuju da su gradine Monkodonja i Monbrodo korištene u isto vrijeme. I gradina Monbrodo bila je bedemima podijeljena na najviši dio (akropolu) te dvije niže terase. Na nekim dijelovima vidljivi su ostaci tih bedema. Gradina se koristila u kontinuitetu od ranog brončanog doba preko željeznog doba do dolaska Rimljana u Istru. Gradina se nalazi blizu uvale Cisterna koja je dobila naziv po antičkoj cisterni čije ostatke možete vidjeti i danas. Cisternu su koristili stanovnici antičkog imanja na kojem su se prerađivali masline i grožđe.

Ližnjan - Sveti Martin

Crkva Svetog Martina je župna crkva. Crkva je sagrađena 1879. godine, na istom mjestu gdje je prije postojala manja jednobrodna crkva. Ova starija crkva srušena je nekoliko godina prije početka gradnje današnje crkve. Crkva ima vrijedan inventar i pet kamenih oltara. 

Na glavnom oltaru je kip Svetog Martina. Godine 2015. ispred crkve je, izlivena u bronci, postavljena stopa Svetog Martina. Stopa Svetog Martina je europsko obilježje spomenika posvećenih ovom svecu, koji se dodjeljuje od 2005. godine pa je i ližnjanska župna crkva ovime postala dio europske rute posvećene Svetom Martinu.

Pula - Art park na Verudeli

Od toliko antike i ostavštine iz Austrougarske katkada zaboravljamo i na nešto moderno što također čini Pulu. Jedna od takvih modernih lokacija je Art Park na poluotoku Verudela. Postavljanje skulptura u parku dovršeno je 2019. godine. Na površini većoj od 5.000 kvadratnih metara postavljene su instalacije inspirirane putovanjima i oblacima. 

Tako su imena mora i oceana i na postavljenim „ogradama“ od corten čelika (vrsta čelika koja izložena vanjskim utjecajima stvara zaštitni sloj koji izgleda poput hrđe, otporan je i nije ga potrebno farbati). Oblaci su svugdje, pa čak i modernistička skulptura s mozgom na vrhu ujedno predstavlja i mozak. Sedam skulptura (instalacija) izradilo je osam umjetnika: Eros Čakić, Gualtiero i Simone Mocenni, Roberta Weissman Nagy, Bojan Šumonja, Vedran Šilipetar, Robert Pauletta i Siniša Majkus.

Punat – Sveti Nikola

Na Rtu Negrit južno od Punta, blizu napuštenog svjetionika, nalaze se ostaci crkvice Svetog Nikole. Crkvica je po nekima sagrađena u 13. stoljeću, a po nekima početkom 14. stoljeća. Prvi pisani trag o crkvici je iz 1338. godine kada se spominje kao samostanska kapela. Malo je zbunjujuća činjenica da u blizini nisu otkriveni ostaci koji bi eventualno pripadali nekom samostanu. 

Sam rt Negrit (negro – crn), vjeruje se, dobio je ime po primorskim hrastovima črnikama koji su nekada rasli na ovom području. Danas od Punta do crkvice Svetog Nikole vodi pješačka staza „Štorija Svetog Nikole“.