Dvigrad – funkcije u gradu

U dužem razdoblju Venecija je vladala Dvigradom pa je donosila i najvažnije odluke. Dvigrad je imao ograničenu autonomiju i moduse po kojima se radilo i živjelo. Važno dvigradsko tijelo bilo je Vijeće. Vijeće je donosilo važne propise, pazeći da su u skladu sa Statutom Dvigrada, ali i u skladu sa željama Venecije. Članovi Vijeća bili su iz plemenitaških obitelji Dvigrada, a postali bi članovi Vijeća automatski, nakon dvadesete godine života. Nakon 25. godine mogli su obnašati i neku drugu dužnost u gradu. Na sastanke Vijeća pozivali su ih osobno ili zvonom. Na Vijeću je bio potreban kvorum od najmanje 2/3 članova, a odluke su se donosile većinom glasova. U slučaju izostanka sa sastanka vijeća, ometanja njegovog rada ili napuštanja sastanka postojale su globe. Dvigrad je imao dva suca koji su se bavili građanskim i kaznenim predmetima. I oni su pazili na potencijalan sukob interesa. Sudac nije mogao suditi u sporu u kojem je uključen član njegove uže obitelji. Suci nisu bili naročitog obrazovanja pa ni financijska naknada za njihov rad nije bila značajna. Poput mandata blagajnika i odvjetnika, i suci su imali kratki četveromjesečni mandat. Smisao ovako kratkih mandata bio je spriječiti da se osile, što je prvenstveno odgovaralo Veneciji. 

Manje odgovorne funkcije imale su jednogodišnji mandat. U gradu je postojao i notar koji se bavio izradom pravovaljanih ugovora i oporuka. Od izrade skice dokumenta do njegovog finaliziranja bio je definirani rok tako da notari nisu mogli odugovlačiti. Ako je notar napisao lažnu ispravu, kazna je bila - odsijecanje ruke kako više nikada ne bi mogao raditi svoj posao. Kancelar je bio stručnjak za pravne akte. On je u skraćenom obliku sve akte zapisivao u posebnu knjigu (knjiga imbrevijatura). U slučaju gubitka originala sadržaj, makar u skraćenom obliku, mogao se pronaći u toj knjizi. Za njegov posao bilo je potrebno znanje, pa je njegov mandat bio stalan, a plaća dobra. Ukoliko je griješio i posao nije dobro obavljao, Vijeće ga je moglo smijeniti. Kancelar je najčešće bio netko stručan iz Venecije. Općinski glasnik je bio onaj tko je izvikivao nove odluke stanovnicima Dvigrada. Važna osoba u gradu bio je i kovač pa je i njegova plaća bila definirana zakonom. Kovač je bio u trajnoj službi, a na raspolaganje je dobivao alat i radionicu. Jednogodišnji mandat je imao i načelnik, obično stranac. Njegova je plaća bila fiksna, dovoljna za život, za konja i za slugu. Fiksna plaća je onemogućavala bespotrebno nabijanje troškova. Kako je bio stranac s mandatom od jedne godine, mogućnost za  korupciju je bila smanjena na minimum.