Za vrijeme Napoleonovih ratova, točnije 04. rujna 1813., Lindar je odigrao važnu ulogu. Austrijski general, grof Nugent, krajem kolovoza osvojio je Rijeku. Nakon toga je želio spriječiti prodor francuske vojske prema Trstu. Za ostvarenje ovog plana Nugent je Josipu Lazariću dao „vojnu silu“ od 47 vojnika i 6 konjanika. Svjestan da s ovako malo vojnika ne može učiniti puno, Lazarić se poslužio lukavstvom. Prvo je angažirao veliki broj seljaka dobrovoljaca iz skoro cijele austrijske knežije. Zatim su na njegovu stranu prešli i Hrvati koji su do tada bili u francuskoj vojsci. Svima njima dodijelio je uloge. Oni malobrojni koji su imali oružje i znanje bili su angažirani na ključnim pozicijama. Svi ostali, nenaoružani i bez znanja, zapravo su bili statisti.
Njihova uloga je bila zavarati Francuze i stvoriti dojam kao da njihov kraj brani silna, naoružana, hrabra vojska. U ovom igrokazu, angažirane su čak i žene iz Lindara. Žene su morale vretena nasloniti na gradske zidine, tako da izgledaju kao bajuneti na puškama. Rano ujutro, 04. rujna, na zvonjavu crkvica i crkvi Pazinštine svi ljudi angažirani u ovoj „predstavi“ krenuli su prema Lindaru. Spring, koji je bio u Lindaru, vidjevši silne „vojnike“ pomislio je da na njega kreće glavna vojna snaga Nugenta. Francuzi su pobjegli iz Lindara, a dio oružja bacili su u Pazinsku jamu. Na koncu su zarobljeni kod Berma (29 francuskih časnika i 900 vojnika, zajedno s oružjem). Lazarić je zbog ovog uspjeha odlikovan, a osim odlikovanja austrijska carica Marija Terezija dodijelila mu titulu baruna od Lindara. Iz ovog sukoba sačuvan je top (lumbarda) kraj župne crkve.
Nema komentara:
Objavi komentar