Antonio Smareglia, istarski kompozitor, volio je dolaziti u jednu vilu u Fažani koju je, po njegovoj operi, nazvao "Vila Oceana“. Po crvenoj boji fasade vilu su ljudi ipak zvali "Crvena vila". Vila se nalazila uz more. Nakon 2. svjetskog rata u vili su živjeli direktor „Instituta za jadranske kulture“ (kasnije „Poljoprivredni zavod“) te pomoćnik direktora. Zatim je vila bila napuštena niz godina, a 1977. je srušena.
Šećete li uz more od Fažane prema Valbandonu vidjeti ćete i drugu fažansku vilu, vilu San Lorenzo. Vila San Lorenzo je bila slična „Crvenoj vili“. Vila je sagrađena u secesijskom stilu, u vrijeme dok je Fažana bila dijelom austrijskog primorja. Vila je uz samo more, ispred nje je mol (nekada je na molu bila napravljena i mala čamčarnica), oko vile je vrt. Prije stotinjak godina u vili je bio i hotel. Vila i zemljište oko nje do 1943. pripadali su obitelji Manarini. Nakon 2. svjetskog rata, dok su u „Crvenoj vili“ živjeli direktor i pomoćnik direktora „Instituta za jadranske kulture“, u vili „San Lorenzo“ je bio „Zavod za mediteranske kulture“, a na posjedu su bile štala i gospodarske zgrade. Samo dio ovih gospodarskih objekata je sačuvan. U Institutu su se uzgajale masline, voćke, vinogradi, a posjed se protezao od nogometnog igrališta u Fažani pa do ograde današnjeg kampa. Vila San Lorenzo je godinama bila napuštena, no prije nekoliko godina je obnovljena i – predivna je.
Nema komentara:
Objavi komentar