Brijuni - Bijela vila

Prije Bijele vile na ovoj parceli postojale su dvije manje Austro-ugarske vile: vila Weinberger i vila Feilchenfeld. Obje vile je za njihove vlasnike počeo graditi Karl Wittgenstein 1900. godine, a vile su dovršene 1901. Mada su ih smatrali manjim vilama, svaka vila imala je pet soba, salon, terasu, kuhinju, četiri kupaonice i dvije sobe za poslugu. Karl Wittgenstein je bio bogati austrijski industrijalac čija je sestra, Bertha, bila u braku sa starijim bratom od Paula Kupelwiesera (za Berthu je izgrađena vila Punta Naso). Vlasnici ove dvije vile bili su J. Weinberger (upravitelj željezare u Pragu) i Henrich Feilchenfeld (predsjednik donjoaustrijske eskontne banke). Kada im je, 1900. godine, Wittgenstein ponudio da će u samo godinu dana za 35.000 guldena sagraditi za svakoga vilu na Brijunima, i Weinberger i Feilchenfeld smatrali su da je riječ o šali pa su ostavili „polog“ od 1 guldena. 

No već iduće godine svakoga je dočekala njegova nova vila i novi vlasnici platili su ostatak, iznos od 34.999 guldena. Kasnije je vila Weinberger proširena i postala je vila Otto. Bijela vila sagrađena je 1953. i bila je ljetna rezidencija Josipa Broza Tita. Prvi korak izgradnje bilo je potpuno rušenje obje austrougarske vile. Bijela vila je u državnom vlasništvu i koristi se kao rezidencija predsjednika Hrvatske (fotografiju vile preuzela sam sa stranica Državne nekretnine). Oko vile je park sa 5 skulptura; među njima je i skulptura Augustinčića na početku nazvana „Stid“ ili „Eva“. Brončana skulptura napravljena je 1948. godine, a na trijem Bijele vile postavljena je ista skulptura, ali napravljena od kararskog mramora 1953. Uglavnom svi skulpturu zovu „Brijunski akt“. Dva brončana odljeva postavljena su u Zagrebu; u parku Ribnjak i u parku Akademije likovnih umjetnosti. S obzirom da je riječ o rezidencijalnoj vili predsjednika, ovoj vili se ne možete ni približiti, a kamoli da je možete posjetiti.