Atila se često spominje u istarskim legendama. U Istri se može naći veći broj glava napravljenih od kamena koje prikazuju upravo Atilu. Na fotografiji je Atila u Božjem Polju kraj Vižinade. Atila je obično prikazan kao pola-čovjek i pola-pas. Vjeruje se da su u 5. stoljeću Huni ušli u Istru i opljačkali je. Ne zna se je li u Istri bio i sam Atila, ali u svijetu legendi to nije ni važno. Istarske legende „prate“ Atilu kroz cijeli njegov život, od rođenja do smrti. U legendi o njegovom rođenju imamo „tumačenje“ zašto je Atila pola-čovjek, pola-pas. Legenda kaže da je jedan kralj imao tri kćeri. Prorok mu je prorekao da će se jedna prokurvati, drugu će ujesti zmija, a treću će ubiti konj. Zabrinut, kralj je zatvorio kćerke u kuću. Jedna kćer je zamolila oca da joj donese grožđe. Kralj joj je donio svježe ubrano grožđe, ali se među grozdovima sakrila zmija. Zmija je ugrizla kćer i ona je umrla. Druga je kćer umrla kada se konj ritnuo na cesti, potkova se otkinula i udarila je u glavu.
Treća kćer je molila oca da joj donese psa, da nije sama kod kuće. Kralj joj je nabavio psa, ona je ostala trudna i rodio se ni više ni manje nego Atila, pol čovjek, pol pas. U legendama Atila je uvijek prvo zalajao, a tek nakon lajanja bi počeo govoriti. U nizu istarskih legendi spominje se kako je Atila sa svojom vojskom spalio sela i gradove. Ovisno o dijelu Istre gdje je legenda zabilježena imamo legende o tome kako je Atila spalio Dvigrad, pa Novigrad, pa je Atila napao Mutvoran, Grožnjan.... I konačno postoji legenda o smrti Atile. Atila je imao 120 godina. Oženio se s jednom djevojkom od 20 godina i istu je noć umro dok se s njom "zabavljao". Legenda je očito inspirirana njegovom stvarnom smrću. Atila je umro 453. godine, nakon vjenčanja s germanskom zarobljenicom Ildiko. Malo drugačija legenda o njegovoj smrti spominje dječaka koji ga je pogodio praćkom. Istarske legende o Atili pronašla sam u knjizi "Istarske narodne priče" Maje Bošković Stulli te u "Franini i Jurini" za 2008. godinu u tekstu "Atila u istarskoj narodnoj predaji" (Zlatan Varelija).
Nema komentara:
Objavi komentar