Kolodvor u Pazinu izgrađen je u drugoj polovici 19.st. Godine 1913. kolodvor je bio poprište pravog krimića. Dio zime 1913. nadvojvoda Franz Ferdinand proveo je na Brijunima. Na Brijune je bio pozvan i glavni zapovjednik vojske Austro-Ugarske, knez Windischgratz. Da mu brže (i ugodnije) prođe vrijeme, Windischgratz je na Brijune pozvao ljubavnicu, glumicu Emu Švandovu (na fotografiji) iz Praga. Valeria Windischgratz, njegova supruga, saznala je da na Brijune dolazi i Ema, sjela je na vlak i krenula prema Istri. Do „susreta“ Eme i Valerije došlo je upravo na kolodvoru u Pazinu. Začuo se pucanj, pa krik, zaustavljen je promet, a na kolodvor su stigli Božo Rodić, žandar iz Pazina, i Wrischer, šef željezničke stanice.
U kupeu je Valerija držala pištolj, a Ema je krvarila. Prava panika nastala je tek kada su identificirane akterice ove „divne“ scene. U tajnosti je Ema prebačena u Pulu gdje joj je pružena medicinska pomoć, a Valerija je, opet u tajnosti, vraćena u Beč. Tada se aktivirala mašinerija moćnika koji su pazili da se ništa o ovom događaju ne pojavi u medijima. No trud im je bio uzaludan, jedne novine u Brnu objavile su mali članak o događaju u Pazinu. Nakon toga je cijela Austro Ugarska brujala o ovim događajima, a Ema je digla tužbu protiv Valerije. Tužba je uskoro povučena, vjerojatno zato jer je „od nekud“ stigao novac s kojim je Ema otvorila kazalište u Pragu. Priča o krimiću na kolodvoru u Pazinu objavljena je u knjizi "Pazin srce Istre" (Mirjan Rimanić).
Nema komentara:
Objavi komentar