U petak 18. lipnja 1574., Ivan Črneh otišao je kod rašporskog kapetana i žalio se na susret kojeg je imao s nekoliko ljudi iz Veprinca (tada je Veprinac bio pod vlašću Austrije). Dan ranije, Črneh je s kolima s volovima išao u Doberdol po drva. Kada je nakrcao drva, napali su ga Veprinčani predvođeni njihovim županom, oteli su mu kola, prestrašili ga i na koncu pustili da pobjegne. Ovakav scenarij, precizno opisan od strane Črneha, često se ponavljao i unaprijed je bio dogovoren među napadačima. Naime, zbog nerazriješenih kunfina (granica) došlo bi do napada na osobu koja bi se zatekla na spornom području. Napad bi bio začinjen prijetnjama smrću, gađanjem kamenjem, zastrašivanjem...
U grupi napadača obično bi se nalazio netko tko bi smirivao situaciju i pazio da se napad ipak ne otme kontroli. Na koncu bi zastrašen čovjek uspio pobjeći i spasiti živu glavu (možda s pokojom kvrgom na glavi). Sve je to bila uvertira u službeno određivanje granica. Ljudi su očito shvatili da će se tek nakon ovakvih napada probuditi nadređeni i pokušati konačno riješiti probleme oko granica. Tako su se, ubrzo nakon napada na Črneha, na ovoj lokaciji našli rašporski kapetan, predstavnik Rijeke i grupa svjedoka koja je uključivala i Črneha i njegove napadače. Svjedoci su po sjećanju govorili pripada li Doberdol Austriji ili Veneciji.
Nema komentara:
Objavi komentar