U Bakarcu nije bila rijetkost uloviti morskog psa (autor fotografije Denis Scott / Corbis). Svaki ulov, ali i svaka pojava morskog psa, značili su puno priča i kasnijih prepričavanja. U Bakarcu tako postoji priča o ribaru koji je s barke lovio ribu na udicu. Odjednom se ukazala peraja i cijela barka se zanjihala jer se morski pas počešao o barku da se riješi dosadnih nametnika. Poslije su cijeli dan bili u miroljubivoj koegzistenciji, ribar na barci i morski pas koji se odmarao kraj barke. „Prijateljstvo“ je završilo kada je ribar otišao kući, a morski pas svojim putem. Postoji i priča o ribaru koji je ulovio morskog psa, izvukao ga na barku, a onda sam potražio spas u moru. Naime, morski se pas oslobodio iz mreže i počeo napadati ribara na barci. U Bakarcu je dva puta morski pas napao čovjeka, srećom samo s lakšim posljedicama.
Prvi put je to bilo krajem 19.st. kada se mali morski pas pojavio među djecom koja su se kupala u plićaku. Djeca mu nisu dala mira pa je morski pas ugrizao za ruku malog Jakova Grubišića. Njegov nećak Joso ozlijeđen je 1928. godine kada je ulovljen morski pas. Joso se htio slikati kraj ulova, ali je ulov pokazao neočekivanu volju za životom i ugrizao ga za nogu. Jednog morskog psa od 1,8 tona bakarački ribari su ulovili 1909. godine. I sam Antun Ružić Barbić koji je napisao knjigu „Bakaračke tunere“ imao je priliku izbliza pogledati se oči u oči s morskim psom i to ni više ni manje nego s ljudožderom (bijela psina). Bijela psina je ulovljena 1946. godine. Prvo je viđen s tunere, počeo je lov pa je uhvaćen u mrežu. Nakon nekog vremena u ribarskoj mreži zavladalo je zatišje pa svi su pomislili da je uspio razrezati mrežu i pobjeći. Da se ne napravi pogrešan potez, Antun Ružić Barbić je gledao s ruba barke ne bi li vidio što se zbiva u morskim dubinama. Najednom se ukazala glava morskog psa koja je jurnula prema Antunu. Očevici kažu da je bila riječ o sekundama, no u zadnji čas Antun se odmaknuo. Jedna bijela psina ulovljena je u Bakru 1896. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar