Svojedobno je grad Vodnjan pokrenuo projekt „Moj kažun – Mia casita“. U okviru projekta organizirala su se predavanja o kažunima. Nakon toga bi uslijedio i praktičan dio, obnova jednog od kažuna ili suhozida na Vodnjanštini. Ljudi čiji su kažuni bili u lošem stanju mogli su se prijaviti i od grada dobiti određeni iznos za obnovu kažuna. Po broju kažuna, Vodnjanština je rekorder u Istri. Procjenjuje se da ih je nekada bilo između deset i dvadeset tisuća. Znalo se desiti da ista obitelj gotovo na svakom komadu zemlje ima po jednu ovakvu kamenu kućicu.
Danas se broj kažuna u okolici Vodnjana kreće između dvije i tri tisuće. Niz suhozida na ovom području još se i danas nalazi na međama utvrđenima u antici. Pažljivim slaganjem istarskog kamenja, bez ikakvog veziva, ljudi su suhozidima ograđivali njihovu parcelu, a ujedno i uklanjali kamenje kako bi zemlju lakše obrađivali. Posjetila sam predavanje kada se u svibnju 2008. obnavljao kažun na stazi Salvela. Završavam tekst citatom iz prospekta «Moj kažun – Mia casita»: «Ukoliko poštujemo trud naših predaka možda će naši nasljednici poštovati nas».
Nema komentara:
Objavi komentar