Bolaš je izvor vode koji je danas kaptiran (slikala sam ga sa stijene iznad Istarskih Toplica). Priča se da se u Bolašu, još dok su poštu po Istri raznosile poštanske kočije, utopio kočijaš. Postoji i legenda o skrivenom blagu na strminama iznad Bolaša. Sve legende objavljene su u Franini i Jurini 2008. u izvrsnom prilogu "Legende, priče i predaje s istarskog sjevera" Bože Jakovljevića. Tamo je objavljena i priča o Ivi Istraninu. Ive se vraćao s kosidbe kući u Rušnjake. Kada je pala noć, a Ive je bio umoran od dugog pješačenja, kraj Bolaša je sreo malu, lijepu djevojčicu i prihvatio njezin poziv da se okrijepi jelom i pićem. U taj su čas mjesečeve zrake iznad Bolaša napravile put kroz površinu izvora prema njegovoj dubini.
Djevojčica i Ive ušli su u kristalnu dvoranu punu raskoši. Djevojčica je Ivi ispričala svoju priču. Rekla mu je da su ona i Ive braća, ali je nju ubila njihova maćeha zaklavši je nožem. Kada je umrla, maćeha je djevojčicu bacila u Bolaš. Voda je naglo počela bujati i skoro utopila maćehu, ali je maćeha ipak izmakla osveti. Djevojčica je Ivi dala cekine i nož kojim je ubijena. Htjela je da Ive uzme taj nož i ostavi ga u kući, negdje gdje će ga maćeha brzo naći. Ive je uzeo cekine i nož, napustio Bolaš i krenuo kući. Nož je ostavio u posudi sa soli i već idući dan ga je našla maćeha. Prepoznala ga je, zaplakala i umrla. U taj čas se Ive probudio. I dalje je bio kraj Bolaša gdje je, očito izmoren dugim putem, zaspao, a na njegov čudan san djelovali su umor i legende o Bolašu. Nestali su i cekini iz sna. Ive se vratio kući i prepričavao svoj san iznova i iznova, tko god je htio slušati čuo bi od Ive priču o njegovom snu. Ivina priča se tako proširila, i, mada je riječ samo o snu, postala je dio tajnovitih priča o izvoru Bolaš.
Nema komentara:
Objavi komentar