Rajmund Jelušić, zvan Mondić, rodio se u Kastvu kraj
Rijeke. Mondić je bio župnik u Brseču od 1884. do 1914. godine. U tom je razdoblju bio
narodni preporoditelj, učinio mnogo dobrih djela te je i dan danas osoba koje
se u Brseču rado sjećaju.
I tako se iz godine u godinu ponavljalo, krajem ljeta bi župnik molio Mondića da ode u školu još jednu godinu. Mondić bi odlazio na daljnje školovanje, bio je dobar učenik, vraćao se ljeti kući, odmah bi otišao do Francike i, na opće nezadovoljstvo Mondićeve mame, ljubav je cvjetala. Jedno ljeto došao je Mondić doma i čuo da se Francika udala za nekog bogatuna. Tada je Mondić cijelo ljeto, umjesto u šetnjama s Francikom, proveo u crkvi, a nakon ljeta se vratio u školu i bez razgovora sa župnikom. Kao stari čovjek, Mondić je održao jednu misu u rodnom Kastvu. Prišla mu je jedna starica, sitna, krezuba, sijeda i zazvala ga "Mondić, Mondić". Kada je on začuđen pitao staricu tko je, ona mu se predstavila; "Ja sam Francika". I tada se Mondić sjetio tuge iz njegovih mladih dana, teškog razočaranja. Vjerojatno iz potrebe da joj barem malo „vrati milo za drago“, Mondić joj je odbrusio "Ma si grda. Tebe Boga hvalimo da te nisam oženil". Mondić je pokopan na groblju u Brseču, gradiću kojem je poklonio svoju ljubav, kada je već nije dao Franciki. Priču o Mondiću pronašla sam u zgodnoj knjizi "Fraške" (Branko Fučić).
Nema komentara:
Objavi komentar