Evo još jedne priče o istarskim vampirima. Ive Rudan u
knjizi „Istarskim raskrižjima“ zabilježio je ovu priču u Roveriji, dijelu Istre
oko Juršića (između Vodnjana i Svetvinčenta). U Roveriji je živio Martin koji je uglavnom živio od sitne pljačke. Martin bi noću ulazio u tuđe vinograde, kukuruzišta, kokošinjce i
odnosio što se odnijeti moglo. Oko vlastite kuće postavio je niz „klopki“ u
koje bi lovio zalutale kokoši od susjeda. Sve u svemu, Martin nije bio baš
omiljeni stanovnik Roverije. Kada je ostario i obolio, Martin je pozvao k sebi
susjede i molio ih za oprost. Susjedi su oprostili bolesnom starcu.
Osim toga, udovoljili su
i njegovoj posljednjoj želji - da bude pokopan u crkvi. I stvarno, umro je
Martin i pokopan je tamo gdje su mu obećali. Tada je počelo zlo u Roveriji. Broj umrlih se strašno
povećao i svake godine je bilo sve gore. U to vrijeme nije bilo epidemija ili nekih drugih
uzroka tolikim umrlima u Roveriji. Pokušavši sve „metode“ da se riješe zla, Roverijci su
se sjetili pokojnog Martina i posumnjali da je riječ o vampiru koji je za
vrijeme života maltretirao sve oko sebe, a izgleda da nije prestao ni nakon
smrti. Par hrabrih muškaraca otišlo je u crkvu. Otvorili su grob od Martina i u
njemu našli Martina, dobro uhranjenog krvlju. Proboli su Martina glogovim kolcem
i tada je u Roveriji zavladao mir.
Evo još jedne priče o istarskim vampirima. Ive Rudan u knjizi „Istarskim raskrižjima“ zabilježio je ovu priču u Roveriji, dijelu Istre oko Juršića (između Vodnjana i Svetvinčenta). U Roveriji je živio Martin koji je uglavnom živio od sitne pljačke. Martin bi noću ulazio u tuđe vinograde, kukuruzišta, kokošinjce i odnosio što se odnijeti moglo. Oko vlastite kuće postavio je niz „klopki“ u koje bi lovio zalutale kokoši od susjeda. Sve u svemu, Martin nije bio baš omiljeni stanovnik Roverije. Kada je ostario i obolio, Martin je pozvao k sebi susjede i molio ih za oprost. Susjedi su oprostili bolesnom starcu.
Osim toga, udovoljili su i njegovoj posljednjoj želji - da bude pokopan u crkvi. I stvarno, umro je Martin i pokopan je tamo gdje su mu obećali. Tada je počelo zlo u Roveriji. Broj umrlih se strašno povećao i svake godine je bilo sve gore. U to vrijeme nije bilo epidemija ili nekih drugih uzroka tolikim umrlima u Roveriji. Pokušavši sve „metode“ da se riješe zla, Roverijci su se sjetili pokojnog Martina i posumnjali da je riječ o vampiru koji je za vrijeme života maltretirao sve oko sebe, a izgleda da nije prestao ni nakon smrti. Par hrabrih muškaraca otišlo je u crkvu. Otvorili su grob od Martina i u njemu našli Martina, dobro uhranjenog krvlju. Proboli su Martina glogovim kolcem i tada je u Roveriji zavladao mir.
Nema komentara:
Objavi komentar