Velocimetar

Preteču današnjih tahografa i taksimetra izumio je u drugoj polovici 19.st. Josip Belušić (Giuseppe Bellusich) rođen u selu Županići blizu Labina. Poslije je Belušić živio u Italiji. Velocimetar se ugrađivao u kočije; registrirao je brzinu kretanja kočije, dužinu stajanja na mjestu. Za razliku od današnjih sprava koje su ugrađene u kamione, autobuse i slična vozila, Belušićev velocimetar imao je i neke dodatne mogućnosti, npr. bilježio je broj osoba u prometnom sredstvu, a mogao je registrirati do pedeset osoba. 

Velocimetar je bio izložen na Svjetskoj izložbi u Parizu gdje je apsolutna zvijezda izložbe bio Eiffelov toranj. No čak je i ovdje, u sjeni novog tornja, Belušić dobio nagradu za svoj izum. Uslijedilo je još nagrada. Ubrzo nakon izložbe velocimetar je pobijedio na natječaju kojeg je raspisao Pariz s namjerom da uvede red u tadašnji javni prijevoz. Za natječaj, Belušić je dodao velocimetru i novo svojstvo - pokazivanje točnog iznosa kojeg je putnik trebao platiti za prijevoz. Prvi njegovi velocimetri ugrađeni su u pariške fijakere 1891. godine. Ova fotografija nema veze s Labinom i velocimetrom, no ima s Buzetom i "Subotinom po starinski".