Vodnjan i bumbari

Bumbarima se nazivalo talijansko stanovništvo grada Vodnjana. Postoji i legenda o nastanku naziva „bumbari“. Legenda kaže da je u posjet Vodnjanu stigao austrijski car Franjo Josip. Za svečani doček bio je pripremljen crveni tepih. Vodnjanci su ustanovili da je tepih prekratak tek kada je car stigao u Vodnjan i počeo hodati po tepihu. Tada je netko došao na „bajnu“ ideju - da povlače tepih dok car po njemu hoda. E sad, car vjerojatno nije pao na nos, no u svakom slučaju povlačenje tepiha nije mu se svidjelo pa je nazvao Vodnjance „burbari“ („burbari“ – sirovi). Netko je krivo čuo pa je riječ „burbari“ shvaćena kao „bumbari“ pa su tako Vodnjanci postali bumbari. 

U korištenju izraza „bumbari“ prednjačili su Hrvati kojima je bilo dosta Talijana. Talijani su u to vrijeme bili povlašteni i s prijezirom su gledali na Hrvate pa su Hrvati s guštom Talijane zvali „bumbarima“ čime su, barem verbalno, ipak imali neku satisfakciju. Po drugoj verziji car je taj dan bio loše volje. Tako je, ugledavši Vodnjance, pitao svoju svitu „Tko su ti „burbari“?“.  Nastavak ove verzije istovjetan je prethodnoj verziji. Nakon 2. svjetskog rata došlo je do egzodusa talijanskog stanovništva iz Istre pa je i broj "bumbara" znatno smanjen. Danas je poznata "Bumbarska fešta" koju organizira grad Vodnjan.