Antonio Smareglia

Istarski skladatelj Antonio Smareglia rodio se u Puli 5. svibnja 1854. godine u kući kraj Foruma (na fotografiji). Tada se ulica zvala Via Nettuno, a danas je to Augustov prolaz. Mada je proputovao niz zemalja Smareglia nije nikada zaboravio Istru pa se uvijek vraćao u Pulu. Volio je i Vodnjan od kuda je bio njegov otac, ali i Fažanu. Kada bi boravio u Fažani uvijek je bio u istoj vili (vila više ne postoji). Vilu je nazvao Oceana po njegovoj operi. Njegova djela izvodila su se u Milanu, Parizu, New York-u, Dresdenu, Trstu, Veneciji, Beču, Pragu, Novari, Torinu, Rimu, Ljubljani, Udinama i naravno u kazalištima u Hrvatskoj (Rijeka, Pula, Zagreb, Rovinj, Umag...). 

Praizvedba „Dalekog lova“ bila je 1875., slijedile su Leonora, Preziosa, Bianca da cervia, Kralj Nala, Sigetski vazal, Cornill Schutt (opera koja je poslije promijenila ime u Flamanski slikari), Istarska svadba, Noćni leptir, Oceana i Bezdan (praizvedba 1914.). Istarska svadba nastala je za vrijeme njegovog boravka u Vodnjanu, a libreto je baziran na jednoj od priča s područja Vodnjana. Smareglia je ovu operu zvao opericom. Opera Oceana imala je praizvedbu 1903. u milanskoj Scali, pod ravnanjem Artura Toscaninia, a u gledalištu je bio i Gabrielle D'Annunzio. Reakcije publike bile su vrlo podvojene. Dok je dio publike bio nenaviknut na ovakav stil te je osporavao njezinu vrijednost, dio publike je bio jednostavno oduševljen novinom koju je Oceana unijela u svijet opere. Najveći broj opera nastao je kada je Smareglia izgubio vid nakon neuspješne operacije katarakte pa je taktove opere diktirao sinu, Mariu Smareglia. Antonio Smareglia umro je 1929. godine.