Dana 7. listopada 1958. Petrinjac Karvić na moru kod Vrsara izbrojao je pet pijavica. Nešto kasnije, oko 14.00 sati bilo ih je čak sedamnaest. Pijavice (fotografija preuzeta sa stranica Istramet) su dosta česte uz zapadnu obalu istre, traju u prosjeku desetak minuta, mada ima i onih koje traju sat ili dva. Najčešće se javljaju u jesen, no ima ih i ljeti, posebno u kolovozu. Ako stignu na kopno, pijavice mogu prouzročiti veliku štetu. Više pijavica 14. srpnja 2002. zahvatilo je područje Rovinja i Vrsara. Na Crvenom otoku (otok Svetog Andrije) kraj Rovinja put kojim su prošle pijavice ostao je bez stabala.
Veliku štetu u Istri mogu nanijeti tuče. Katkad je u prošlosti vladala glad jer je jaka tuča uništila cijeli urod. Ne znajući kako se boriti protiv tuča, u Istri su zvonili na crkvena zvona. Nadali su se da će zvona rastjerati zloduhe i rastresti oblake te spriječiti da nastane tuča. Kada bi ljudi vidjeli da bi moglo biti tuče, zvonjavu bi započeo onaj koji je bio najbliže crkvi, a takva se vrsta zvonjave zvala „na oblak zgon“. Često je postojalo i posebno zvono koje je imalo „ulogu“ glavnog borca protiv tuče, mada se kod jakih nevremena zvonilo na sva zvona, pa čak i na mala zvonca u unutrašnjosti crkve (što bi obično bio zadatak djece).
Nema komentara:
Objavi komentar