U knjizi „Labinska kronika“ Herman Stemberger (1884-1971) naveo je povijest niza plemenitaških obitelji koje su živjele u Labinu. Među njima je i obitelj Battiala. Stemberger tvrdi da je osnivač porodice Battiala bio gusar. Po nalogu Venecije napadao je brodove koji su iz Bakra plovili za Trst i prevozili sol. Kraj Koromačnog, u Svetom Ivanu u Beški, Battiala je imao kulu koja je bila gusarska promatračnica. Nakon uočavanja broda gusari bi brzo krenuli s njihovim brodom (brigantin) u pljačku. Izgleda da je brigantin stradao u jednoj morskoj oluji, a obitelj je u daljnjem gusarenju omela zabrana gusarenja pa su počeli ulagati u nekretnine.
Pokupovali su velike posjede na području južno od Labina. Ovu su zemlju potom prodali (u 18.st.) i tada su kupili velika imanja u Svetom Martinu i u Dubrovi. Godine 1727. obitelj se doselila u Labin, u veliku palaču (na fotografiji) izgrađenu na mjestu gdje je prije nje bilo čak osam skromnih labinskih kućica. Druga grana obitelji Battiala nastala je vjerojatno krajem 17.st. kada je rođeno vanbračno dijete jedne članice obitelji s nekim Milevojem iz Viškovića, a ova je grana izumrla 1941. Sama obitelj Battiala interpretira povijest obitelji na potpuno drugačiji način. Oni tvrde da su u Labin došli znatno ranije, te su u 14.st. postali plemići što im je omogućilo gradnju kule u Svetom Ivanu u Beški. Po ovoj verziji, kulu su koristili kako bi nadgledali brodove i štitili brodove Venecije. Zbog zasluga, proglašeni su grofovima 1742. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar