Slavno rimsko Marsovo polje (Campus Martius) u antičkom Rimu nalazilo van gradskih zidina. Služilo je kao vježbalište za vojnike, ali se na njemu sastajala i skupština u doba Republike. Tek kasnije su na Marsovom polju u Rimu počele nicati kuće. Marsovo polje u Puli nije baš služilo istoj svrsi. Naziv mu je dao Pietro Kandler u 19. stoljeću. Marsovo polje se nalazi na zapadnom dijelu Velikog Polja (Pra Grande), između brežuljaka Sveti Mihovil i Monte Zaro. U antici je poljem prolazila prometnica koja je spajala Pulu s krajnjim jugom Istre, a uz prometnicu se nalazila nekropola. Kroz polje je tekao potok koji se na mjestu današnje glavne pošte u Puli ulijevao u more. Riječ je o dijelu Pule za kojeg se još u 19.st. znalo da je nekad bio nekropola. Na ovom su području prvi grobovi otkriveni još 1883. godine, pa 1903. i 1910. godine. Godine 1916. ovdje je pronađen sarkofag s kostima i grobnim prilozima.
U prosincu 1985. za vrijeme pripremnih radova za gradnju tadašnjeg Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove te produžetak Medulinske ulice otkriveno je niz grobova i započelo je arheološko istraživanje koje je trajalo nekoliko mjeseci. Ukupno je istraženo čak 157 grobova, od čega je gotovo 40% kosturnih, dok su ostatak paljevinski grobovi. U nizu grobova otkriveni su grobni prilozi (uljanice, razne posude, nakit), a kod nekolicine nađeni su čak i prilozi koji su naknadno ostavljeni na grobu. Kod kosturnih grobova većina pokojnika jednostavno je položena u iskopanu raku u zemlji. Neke od raka bile su obložene fragmentima amfora, kamenjem, tegulama (crijepovima) te je tek tada u grob položeno tijelo pokojnika. U većini grobova pokopan je po jedan pokojnik, no otkriveni su i grobovi s dva pokojnika. Procjenjuje se da je većina grobova iz razdoblja od 1. do 2.st.n.e. Manji broj grobova je sa samog početka 1.st.n.e., a neki su grobovi iz 4. i 5.st.n.e. Dakle, nekropola se dugo koristila. Kada skićete po ovom dijelu Pule sjetite se da šećete antičkom nekropolom. Fotografiju arheoloških istraživanja Marsovog Polja iz 1986. godine preuzela sam sa stranica Arheološkog muzeja Istre.
Nema komentara:
Objavi komentar