Labin – plaće advokatima

Već sam na blogu spomenula labinski „Zakon kotla“. U 16.st. u Labinu je osnovan pravi sud, više optuženi nisu trebali tražiti kamenčić u vreloj vodi da bi dokazali nevinost. Umjesto kamenčića u vreloj vodi, trebao im je odvjetnik. Novaca nije bilo, pa su siromašniji ljudi usluge odvjetnika plaćali s kokošima, zecom, jajima, ribama, pršutom, kobasicama... Vezano za ovakav način plaćanja odvjetnicima, postojalo je jedno nepisano pravilo. 

Kada se odlazilo odvjetniku po pomoć, „dar“ je trebao biti vidljiv. Tako su obično iz ruksaka i torbi virile kokošje noge, pršut... Odvjetnik bi procijenio vrijednost dara i tada bi odlučio hoće li braniti čovjeka ili neće. Postoji i jedna priča vezana za zeca u ruksaku. Jedan labinski seljak došao je kod odvjetnika sa zecom, ali je zec bio preduboko u ruksaku i odvjetnik nije vidio svoju „plaću“. Kada ga je odbio, čovjek se okrenuo i htio otići, a u tom je momentu iz ruksaka provirio zec. Na to je odvjetnik skočio, odmah pokazao dobru volju i preuzeo slučaj. Ove podatke pronašla sam u knjizi Lucijana Diminića "Sveti Lovreč Labinski i okolica".