U teška vremena, kada Hrvatima doista nisu cvjetale ruže u Istri, u Pazinu je 1899. otvorena prva hrvatska gimnazija. Njezini su učenici često bili siromašni, pa se nastojalo naći rješenje za njihov smještaj. Prije otvaranja gimnazije u Pazinu je osnovano Đačko pripomoćno društvo koje se financiralo dobrotvornim prilozima, a pomagalo je siromašnim učenicima. Početkom 20.st. krčki biskup Mahnić došao je na ideju da zaklada biskupa Feretića, čija su se sredstva koristila na Krku za osiguravanje školstva, pomogne u gradnji kolegija u Pazinu. Doduše jedan od motiva bio je i liberalnost pazinskih učenika koji baš nisu „prigrlili“ vjeronauk, teologiju i slično. Mahnić je dobio podršku i salezijanaca, talijanskog reda koji se bavio odgojem mladeži. Čak je nekoliko svećenika otišlo u Italiju salezijancima ne bi li usvojili nove odgojne metode.
Godine 1909. svećenstvo je glasalo protiv prijedloga biskupa Mahnića. Glavni razlog, barem onaj koji je objavljen, bio je strah od utjecaja talijanskih salezijanaca. U drugoj polovici iste godine ipak je ideja dobila „zeleno svjetlo“. Godine 1913. položen je kamen temeljac. Zgrada je sagrađena 1914. po nacrtima arhitekta A. Wernera. U financiranju gradnje sudjelovala su razna društva i pojedinci koji su nastojali omogućiti školovanje na hrvatskom jeziku. Doduše, 1914. nije se dovršilo unutarnje uređenje. Nakon 1. svjetskog rata zgradu su koristili Talijani, za vrijeme 2. svjetskog rata Nijemci, a nakon njih partizani. Godine 1945. zgrada je vraćena crkvi te je u njoj otvoreno sjemenište. U tridesetak godina koliko je postojalo sjemenište, u njemu se školovalo 1500 đaka. Klasična je gimnazija otvorena 1993./1994. Tada su sagrađena dva nova krila, u jednom je sportska dvorana, u drugom učenički dom. Tako je tek nakon 100 godina od početne ideje Pazinski kolegij zapravo postao ono što je i trebao biti.
Nema komentara:
Objavi komentar