Nekada je na rijeci Mirni bilo šezdesetak mlinova, točan broj se čak ni ne zna. Većina mlinova je prestala raditi u prvoj polovici 20.st. Od nekih mlinova nisu ostali niti ostaci, djelić po djelić odnosila bi nabujala rijeka. Od mlinova koji su bili solidnije građeni danas postoje ruševine, dok su rijetki mlinovi sačuvani ili obnovljeni. Na Ribičini, pritoci Mirne koja prolazi kroz Benčiće i Kotle, nekada je radilo 7 mlinova. Godine 1822. samo su u Kotlima postojala četiri mlina. Danas je obnovljen samo mlin prijašnjeg vlasnika Josipa Gržinića (na fotografiji). Za razliku od danas, Kotle su tada bile živahno selo. U selu je radio niz obrtnika čiji je rad bio vezan za mlinove, a ljudi koji su dolazili zbog mlina ovdje su išli u dućan, kod postolara, krojača, kovača…
Dva su mlina postojala na Dragi, kratkom vodenom toku koji izvire u Čiriteškom polju. Samo na području Svetog Nicefora, gdje je tridesetih godina 20.st. napravljen vodovod, postojala su četiri mlina no svi su zbog gradnje vodovoda otkupljeni i srušeni. Tri mlinara kasnije su se udružili i napravili novi mlin na dizelski pogon u Svetom Ivanu. Osim ova četiri mlina, na malo širem području postojalo je još 6 mlinova. Svi su ovi mlinovi na izvoru Mirne bili veliki i radili su cijele godine. Samo kod suša vlasnici bi dogovarali tko će raditi, a tko odmarati, i tako bi se organizirali „na smjene“ sve dok ne bi pala kiša. Jedan je mlin bio na potoku koji nastaje spajanjem malih potoka Sušaka i Rečice. Ovdje se voda prvo prikupljala u poseban „bazen“ i tek je tada dolazila do mlina. Na sličan se način voda prikupljala i za mlin na donjem toku Rečice. Nakon izvora Sopot (iznad sela Mlini), postojalo je 5 mlinova. Jedan je obnovljen. Sopot je jedini pritok Bračane koji nikad ne presušuje. Ukupno je ovdje radilo 10 mlinova i nekoliko stupa za platna. Na Bračani je radilo 12 mlinova. Na Potoku je postojao Šebastijanov mlin (vlasnik je bio Šebastijan Zugan). Vlasnik je poginuo u ratu 1917. pa je mlin prestao s radom. Nekoliko je mlinova postojalo na slivu Butonige, a nekoliko njih je bilo u vlasništvu vlasnika dvorca Pietrapilosa. Najveći su mlinovi ipak bili na srednjem i donjem toku Mirne; kod Minjere, u Rušnjaku. Tri su bila na području Istarskih Toplica, a dva kod mjesta Gradinje.
Nema komentara:
Objavi komentar