Najpoznatija priča vezana za županski stol u Tinjanu je priča o načinu biranja župana u kojoj je odlučujuću ulogu u biranju novog župana imala buha. I druge važne stvari odlučivale su se za kamenim stolom u Tinjanu. Jednom godišnje su ovdje svi glavari tinjanskih obitelji odlučivali o narodnoj vlasti u selu. Župansku vlast činila su dva suca i deset staraca. Glavari obitelji i kandidati za ove funkcije obično bi se sastali na Sveta Tri Kralja. Ime svakog kandidata je bilo prozvano, a tada je jedan član komisije na prut urezivao glasove za ovog kandidata. Pobjednici su bili oni s najvećom podrškom birača, dakle s najviše ureza u prut. Većina kandidata imala je jednogodišnji mandat. Iznimke su ipak postojale, pa je tako godine 1637. župan Ivan Prelac bio predložen caru Ferdinandu za doživotnog župana.
Izabrani kandidati sastajali su se jednom tjedno. Okupili bi se na misi, a kada je misa završila sjeli bi pod tinjanske ladonje i donosili odluke; kažnjavali prijestupnike, obavještavali stanovnike o novim uredbama, sudili, pomagali članovima zajednice. Kod ozbiljnijih problema umjesto pod ladonjom vijećalo se u crkvi. Nekada je u Tinjanu postojala loža. U ložu su vodila tri ulaza koji nisu imali vrata jer se „pravda ne smije zatvarati“. Danas su ovi ulazi zazidani, no na toj kući se još vide tri kamena luka. Župan je bio oslobođen plaćanja desetine i nekih drugih poreza i učešća u rabotama. Njegova je funkcija bila časna i svi su ga stanovnici poštovali. Poštovanje nije prestajalo s prestankom mandata. Prvi se župani spominju već u 11.st. Jedna od kazni za prijestupnike bila je vezanje za stup srama. Prijestupnici su se obično vezivali za stup srama u vrijeme kada ih je mogao vidjeti najveći broj stanovnika, dakle u nedjelju kada su svi odlazili na misu.
Nema komentara:
Objavi komentar