Oba sela su na Ćićariji blizu granice sa Slovenijom. Selo Vodice je nastalo u srednjem vijeku, mada je ovo područje bilo naseljeno u neolitiku. Na brdima oko sela postojale su prapovijesne gradine. Pretpostavlja se da je staro selo bilo iznad današnjeg, tamo gdje su groblje i stara crkvica Svetog Martina. U Vodicama se nalazi crkva Svetog Martina (na fotografiji) iz 19.st. Po „mjerilima“ Ćićarije zvonik je iznenađujuće visok, a sagrađen je istovremeno kada i crkva. Na groblju se nalazi kapela Svetog Martina, sagrađena u 16. ili 17.st.
U crkvi je kasnogotički mrežasti svod. Jelovice su posljednje mjesto prije Slovenije. I ovo je tipično selo Ćićarije gdje su vrijedni ljudi radili puno i živjeli skromno pa se ni prilikom gradnje crkve nije težilo megalomanskom objektu. Crkva Svete Jelene sagrađena je u 17.st., jednostavna je, bez otvora na pročelju, a na vrhu je preslica za dva malena zvona. Oltar u crkvi ima upisanu 1817. godinu. Jelovice, Vodice i niz drugih sela Ćićarije bili su poznati po karbunu (drveni ugljen). Cjepanice bi se posložile okomito u stožac, pokrile se zemljom i lišćem. Tek kada bi se zapalila drva u sredini stošca, karbunica bi se potpuno prekrila zemljom, a zrak je ulazio samo kroz male rupice. Proces takvog sagorijevanja trajao je i po dvadesetak dana. Još se iz mojeg djetinjstva sjećam karbunica s Ćićarije.
Nema komentara:
Objavi komentar