Prije niz godina provodila se restauracija crkve Svetog Antuna Opata u Velom Lošinju. Tada su restauratori ugledali i detalj na jednoj od prozorskih klupčica. Za izradu prozorske klupčice, najvjerojatnije 1774. kada je crkva sagrađena, majstor je koristio kamenu nadgrobnu ploču. Nadgrobna ploča se po svoj prilici nalazila u starijoj crkvi koja se na ovoj lokaciji nalazila prije gradnje ove crkve. Ploča je skraćena jer je prilagođena dimenzijama prozora pa je nedostajao dio datuma s nadgrobne ploče. Na ploči piše: “CIV BLASIVS GLADILICH“ tj. „104 Blaž Gladulić“.
Na ploči je uklesan medaljon koji prikazuje brod tipa grip na moru. Na brodu se vide bradati kapetan i mornari. Nedostajala su prva dva slova koja označuju brojeve. Godina smrti Blaža Gladulića (1604.) potvrđena je starim dokumentima koje su na glagoljici vodili svećenici glagoljaši Mikula Krstinić i Ivan Božićević. U njihovim je zapisima evidentirana oporuka bolesnog Gladulića. Oporuka je sastavljena 28. rujna 1603. godine. Idući put se prezime Gladulić spominje 28. veljače 1607., kada se spominje njegova žena, tada već udovica. Iz crteža je moguće zaključiti da je Blaž Gladulić bio vlasnik broda, mornari su možda i njegovi sinovi. Stoga je crtež još jedan vrijedan dokaz pomorstva Lošinja u prošlosti. I ova priča o Blažu Gladuliću objavljena je u knjizi "Terra incognita" Branka Fučića.
Nema komentara:
Objavi komentar