Vodnjanske mumije čuvaju se u Vodnjanu u župnoj crkvi. Zahvaljujem arheologinji Narcisi Bolšec Ferri na činjenicama koje su mi promaknule, a na osnovu kojih sam dodatno istraživala po internetu. Naime, krajem 2009. u tajnosti su, naravno uz suglasnost crkve, stručnjaci Instituta za patologiju Kliničkog bolničkog centra Split, predvođeni dr. Šimunom Anđelinovićem, provodili ispitivanja vodnjanskih mumija. Ispitivanja su bila fokusirana na tijela Nikoloze Burse, Leona Bemba i Ivana Olinija. Tijela su ispitana CT-om (kompjuterizirana tomografija), bez vađenja iz sanduka u kojima se nalaze jer su se nastojala maksimalno zaštititi. Rezultati su prezentirani javnosti 2010. i iznenadili su čak i stručnjake.
Naime, dobro sačuvana tijela svetaca iz Vodnjana nisu uopće balzamirana. Rezultat je iznenađujući jer bez balzamiranja raspadanje organa započinje odmah nakon smrti, a praktički je potpuno nekoliko mjeseci nakon smrti, ovisno o uvjetima. Nikoloza Bursa umrla je u 16.st. i njezino je tijelo najbolje sačuvano. Ivan Olinije umro je 1300.g. i, u odnosu na tijelo Nikoloze Burse, u nešto je lošijem stanju. Organi njihovih tijela samo su osušeni, dehidrirani, ali su posve očuvani. Na CT snimkama vide se dehidrirani srce, pluća, krvne žile, ligamenti. Kod Nikoloze Burse CT snimak mozga u kostima lubanje otkrio je sasušeni mozak. CT snimak kralježnice sv. Ivana Olinia otkrio je da je svetac patio od oštećenja kralježnice (spina bifida) te je za života, uslijed oštećenja živaca, sigurno imao smetnje sa stopalom. Leon Bembo umro je 1188.g. Ostaci njegovog tijela nisu tako dobro sačuvani i na tijelu nisu otkriveni ostaci mekog tkiva.
Nema komentara:
Objavi komentar