Zbog želje za moći i vlasti oduvijek su padale glave, vodili se ratovi, stradavali nedužni. Stari Rim bio je „savršena“ ilustracija toga; ako nisu vodili osvajačke ratove, Rimljani su ubijali jedan drugoga samo da se dočepaju vlasti. U doba Dioklecijana ogromno rimsko carstvo podijeljeno je na dva dijela; istočni i zapadni dio. Na čelu svakog dijela je bio car koji se zvao i August. Nakon nekoliko godina svaki august odabrao je svog suvladara - Cezara. Tetrarhija je ukinuta 324. godine kada je završio građanski rat između tadašnjih augusta; Konstantina I Velikog i Liciniusa Starijeg. Pobjednik je bio Konstantin. Nakon pobjede u građanskom ratu 324. izgleda da je 326. godine Konstantin I Veliki bio vrlo „zaposlen“. Te je godine naredio (naredba je izvršena) da se ubiju njegov sin Krisp, Konstantinova žena Fausta i Licinius II (Licinius Mlađi, sin Liciniusa Starijeg). I Krisp i Licinius ubijeni su u Istri.
Jesu li ova tri ubojstva 326. posljedica iste spletke? Tko bi ga znao. No njihova imena (Krisp, Fausta, Licinius Mlađi) i službeno su osuđena na zaborav (imena su maknuta sa svih kipova i dokumenata). Tko je bio Licinius Mlađi? Licinius Mlađi rodio se 315. Bio je sin augusta, cara Liciniusa Starijeg, koji je definitivan poraz u građanskom ratu doživio 324. kada se predao pobjedniku Konstantinu I Velikom. Ispočetka je izgledalo da će Konstantin Veliki poštedjeti Liciniusa Starijeg no izgleda da se predomislio. Godine 325. Licinius Stariji je obješen. Godinu dana kasnije ubijen je Licinius Mlađi. Bilo je još ubojstava rimskih moćnika u Istri. Godine 354., nakon suđenja u Puli, ubijen je Gal Cezar (Flavius Claudius Constantius Gallus). Neki misle da je ubijen u Puli, postoje i mišljenja da je ubijen u luci ispod Plomina. Vjeruje se da je car čak promijenio mišljenje i odlučio poštedjeti njegov život, ali su protivnici Gala Cezara, predvođeni eunuhom Eusebiusom, učinili sve da dopis o poštedi njegovog života stigne prekasno, tek nakon smaknuća.
Nema komentara:
Objavi komentar