Gravura Giuseppea Riegera iz 1863. prikazuje pad Nezakcija. Fotografija gravure je izložena u Muzeju u Nezakciju. O strašnom osvajanju Nezakcija, smrti histarskog kralja Epulona i stanovnika Nezakcija, te pobjedi Rimljana nad Histrima zapis je ostavio Tit Livije (59.p.n.e. - 17.n.e.).
Liv. 41,11... Junije i Manlije počeli su svom silom napadati gradinu Nezakcij u koju su se bili sklonili prvaci Histra i sam njihov kralj Epulon. Onamo je Klaudije doveo dvije nove legije, a staru je vojsku s njenim vođama poslao kući. Podsjeo je gradinu i stao jurišati na nju bojnim štitovima; rijeku pak, koja je tekla uza zidine i koja je ne samo priječila napadače nego i Histre opskrbljivala vodom, svrnuo je nakon mnogo dana teškog truda u novo korito i skrenuo joj tok. To čudo s odsijecanjem od vode prestravilo je barbare; no ni tada nisu pomišljali na mir nego su stali ubijati svoje žene i djecu, a da bi i neprijatelji vidjeli to gnjusno nedjelo, klali su ih otvorenom na zidinama i odande ih strmoglavljali. Usred zapomaganja žena i djece i tog neizrecivog pokolja vojnici se popnu preko zidina i uđu u gradinu. Buku njezina zauzeća shvatio je kralj po preplašenim kricima onih koji su bježali; zario je sam sebi mač u prsa, da ga ne zarobe živa; ostali su zarobljeni ili pobijeni. Još su dva grada zauzeta na juriš i razorena – Mutila i Faverija. Plijen je bio veći negoli je bilo očekivati od toga siromašnog svijeta, i sav je prepušten vojnicima. Pet tisuća šest stotina trideset i dvije glave prodane su u roblje. Kolovođe rata išibane su i poslane pod sjekiru. Nakon razaranja onih triju gradova i kraljeve smrti sva je Istra smirena, sva su plemena sa svih strana predala taoce i priznala rimsko gospodstvo.
Nema komentara:
Objavi komentar