Starorimska božica sreće i sudbine, Fortuna, zavezanih očiju vrti kotač na kojem su ljudi i njihove sudbine (Tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje). Rimski kasnoantički filozof Anicius Manlius Torquatus Severinus Boethius (živio je na prijelazu iz 5. u 6.st.) opisao je Fortunu i njezino kolo sreće, a njegovi zapisi popraćeni bogatim ilustracijama poprilično su popularizirali kolo sreće pa je ono postalo čest srednjevjekovni motiv. U beramskoj crkvici Svete Marije od Škrilinah na groblju koja je prepuna fresaka, na zapadnom zidu kraj ulaznih vrata nalazi se freska Kolo sreće.
U crkvi je naslikano više od 40 prizora, a naslikala su ih tri freskoslikara. Kolo sreće je naslikao Vincent iz Kastva. Razlika između tri autora vidljiva je u različitim stilovima, a posebno je uočljiva u naslikanim detaljima lica. Beramsko kolo sreće nastalo je prema bakrorezima nizozemskog grafičara Majstora sa svicima (15.st.). Njegovo ime nije poznato. Majstor sa svicima je prvi koji je prikazao Kolo sreće s nizom poruka koje su upisane na svicima. Slikari iz kastavske škole, kojima je pripadao i Vincent iz Kastva, kao predloške za freske često su koristili njegove grafike kao i Bibliu Pauperum.
Nema komentara:
Objavi komentar