U 16. i 17.st. u Istri je postojalo niz razbojničkih bandi. Život stanovnika na područjima gdje su bande „operirale“ bio je pun straha. U selu Dračevcu blizu Poreča župnik Jakov Kučipera (Giacomo Cucipera) odlučio je biti prvi koji će se suprotstaviti lokalnoj bandi pa ih je prijavio Veneciji 1756. godine. U razbojničkoj bandi bilo je nekoliko članova iz obitelji Prekalj (Precali) te Peitro Sambri, Antun Bestoli (Antonio Bestoli). Uvijek su djelovali u grupi; pljačkali su seljake, otimali djevojke i žene, psovali, prijetili ljudima, u nekoliko navrata pretukli nekoga, šetali po selima naoružani. U krčmama nisu nikada platili račun. Ljudi su ih se toliko bojali da im se nitko, do Kučipere, nije ni pokušao suprotstaviti. Tako su nesmetano radili što su htjeli i lagodno živjeli.
Povremeno su surađivali s bandama iz udaljenijih mjesta. Župnik Kučipera je saslušan u Poreču 21. siječnja
1757. godine. I sam župnik je bio česta meta njihovih napada jer su ga razbojnici često
maltretirali, prijetili mu, ubili su njegovog konja, pokušali mu provaliti u
kuću. Maltretiranje je započelo čim je Kučipera postao župnik jer ga, na
početku, seljani nisu prihvatili. Naime, Kučipera nije bio domaći čovjek,
stigao je iz Zadra.
Nema komentara:
Objavi komentar