Markucova stancija nalazi se sjevernije od Čabrunića. Stancija je obnovljena, a njezin vlasnik, gospodin Antunović, bavi se uzgojem konja. Rijetke su stancije u Istri s ovako interesantnom prošlošću. U doba Venecije, ovdje je najprije sagrađena štala kako ljudi ne bi trebali svaki dan dolaziti sa stokom na pašnjak iz udaljenih sela. U doba Austrije oko štale je sagrađena stancija. Na volti iznad dvorišnih vrata uklesana je 1861. godina. Austrijski geodeti uveli su red u zemljišne knjige i ucrtali su stanciju s nazivom St. Markutz.
Stancija se nalazi na Roveriji, dijelu Istre koji je bio poznat po razbojničkim bandama. Nije bez razloga svećenik Jože Velikanje (1843 – 1921) iz Juršića hodao naokolo s pištoljem, a nije bez razloga ni Franjo Josip vlakom putovao kroz Čabruniće ležeći na podu kupea. Povijest Markucove stancije istovjetna je povijesti Roverije i obiluje pričama o razbojnicima. Lokacija stancije je bila idealna za razbojnike jer je stancija bila na osami. Osim toga, stancija je bila zaštićena visokim zidom, a na kući su čak bile napravljene puškarnice. Za vrijeme kratkotrajne vladavine Francuza, Francuzi su se poprilično uspješno obračunali s pljačkašima no neimaština tijekom i krajem Prvog svjetskog rata ponovno je potaknula organiziranje bandi razbojnika. Tada je Markucova stancija postala njihovo okupljalište, ali i mjesto za skrivanje ukradenog plijena. Oni koji su znali što se dešava na stanciji šutjeli su, vladala je omerta, „zakon šutnje“. Povremeno bi čak razbojnici angažirali nekog od seljana, no taj bi se jadan morao odazvati, ljude je bilo strah odbiti ih.
U posljednjem napadu razbojnika (kod Bijažića), razbojnici su presreli poštansku kočiju, ubili kočijaša i pratnju i opljačkali novac. Novac su podijelili među sobom i sakrili ga. Nakon nekoliko dana učesnici su uhićeni. Među njima je bio i tadašnji vlasnik Markucove stancije. Tada je stancija počela propadati. Pljačkaši su osuđeni na doživotni zatvor ili na kaznu od 33 godine i 3 mjeseca. Od njih petero, četvorica su umrli u zatvoru, a samo je jedan učesnik doživio slobodu (i došao do plijena). Mnogi su godinama pretraživali Markucovu stanciju ne bi li pronašli ukraden novac. Igrom slučaja, u ovom posljednjem pljačkaškom pothvatu, trebao je učestvovati i pradjed današnjeg vlasnika stancije, Čabrunić Mate. Kako nije smio reći bandi da ne želi sudjelovati u prljavoj raboti, odglumio je da je teško bolestan; legao je u krevet, polio se vodom, pokrio i rekao im da ima tešku upalu pluća. Sve podatke o Markucovoj stanciji kao i fotografije pronašla sam na Facebook-u (Markucova stancija).
Nema komentara:
Objavi komentar