Lupogav - mlinovi nekad

Nekada je u Istri postojao veliki broj mlinova. Jedan od najbolje sačuvanih je onaj u Kotlima (na fotografiji) koji je obnovljen. S vremenom, mlinovi su se zatvarali i danas možemo samo pisati o njima. Prvi sačuvani dokument o mlinovima oko Lupoglava je iz 1498. godine. Dokument spominje jedan mlin kraj Boljuna. Urbar iz 1573. godine spominje četiri mlina; jedan u Gorenjoj Vasi, jedan u Lesišćini i dva u Dolenjoj Vasi. U samo nekoliko godina (do 1578.) broj mlinova povećao se na šesnaest; sedam mlinova se nalazilo oko Boljuna, a devet oko Vranje. 

Naseljavanjem novih stanovnika i gospodarstvo je živnulo. Godine 1597. postojala su čak 24 mlina; osam u Boljunu, a šesnaest u Vranji. Valvasor i Petronio u 17.st. spominju veliki broj mlinova na potoku koji se od Učke slijevao prema Lupoglavu. Petronio navodi da ih je bilo 12., dok Valvasor spominje deset mlinova. Podaci za 19.st. pokazuju da je nastupila stagnacija, kako demografska tako i gospodarska. Tada je postojalo deset mlinova, sedam u vlasništvu seljaka, a tri u vlasništvu općina (dva u Veloj Učki, jedan u Maloj Učki). Vranja je tada imala 4 mlina i šest valjaonica sukna. U vrijeme Italije na ovom je području postojao samo jedan mlin i to na Boljunščici. Politika Talijana, a zatim i napredak tehnologije (mlinovi na paru i na električnu energiju) polako su zatvorili klasične mlinove.