Sveti Lovreč Pazenatički – župna crkva

Župna crkva Svetog Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom najveća je ranokršćanska bazilika u Hrvatskoj. Unatoč mnogobrojnim istraživanjima ni do danas nisu pronađeni odgovori na neka pitanja o njezinoj prošlosti. Crkva je sagrađena u 11.st. Uvriježeno je mišljenje da je tada Sveti Lovreč bio u vlasništvu porečkih biskupa te da je crkva sagrađena po nalogu biskupa. Detaljnija analiza sačuvanih starih dokumenata u potpunosti ne potvrđuje ovo mišljenje (mada ga posve i ne demantira), ali otvara i neke druge mogućnosti. Kada je sagrađena, crkva Svetog Martina nalazila se izvan zidina. Unutar zidina tada je postojala znatno manja crkva Svetog Lovre. Zapadno pročelje crkve Svetog Martina (danas je na zapadnom pročelju glavni ulaz u crkvu) potpuno je prianjalo uz gradske zidine. Zbog toga nije bilo moguće poštivati uobičajeno pravilo – sagraditi glavni ulaz na zapadnom pročelju. Nasuprot crkve, ali s unutrašnje strane zidina, nalazila se gradska palača. 

Gradska palača danas više ne postoji. Srušena je 1836. pa je tada napravljen novi ulaz u crkvu. Interesantan je podatak da je postojala direktna komunikacija između gradske palače i crkve Svetog Martina. Neke karakteristike crkve Svetog Martina, stil njezinih fresaka i povezanost crkve s gradskom palačom upućuju na mogućnost da crkva i utvrđeni gradić tada uopće nisu pripadali porečkim biskupima već nekom moćnom feudalcu. Možda je to bio grof ili markgrof jer je u 11.st. Istra postala samostalna markgrofovija. U crkvi su freske iz 11.st. Freske su otkrivene četrdesetih godina 20.st., a o njima je šezdesetih godina pisao i prof. Fučić. Temeljito su restaurirane i konzervirane tek 2001. i 2002. Tek nakon restauracije freske se moglo detaljnije proučiti. Stil kojim su izrađene je samo dijelom bizantski (stil koji se najčešće povezuje s Venecijom i Akvilejom). Na freskama se prepoznaje i otonski i postotonski stil, koji su bili češći u sjevernoj Italiji i južnoj Njemačkoj. Po nekim detaljima mora se priznati da su freske u crkvi Sv. Martina sličnije freskama u južnoj Njemačkoj, pa je moguće da su freske naslikali majstori iz južne Njemačke. Ovo bi mogao biti još jedan argument onima koji misle da je u 11.st. Sveti Lovreč Pazenatički pripadao nekom feudalcu, a ne porečkim biskupima. Možda će neke odgovore dati najnovija arheološka istraživanja. Kada sam u svibnju 2021. ponovno posjetila Sveti Lovreč, arheolozi su radili na Placeti, trgu ispred župne crkve, dakle lokaciji gdje je nekada postojala gradska palača.