Vodnjan – palača Bradamante

Palača Bradamante na glavnom trgu Vodnjana sagrađena je u 17.st. Od tada do danas palača je imala različite funkcije: u njoj je bila gradska loža, zgrada se koristila kao skladište za žito, kao zatvor, ovdje su se čuvali gradski arhiv, a koristila se i kao kazalište. Danas je u palači Zajednica Talijana Vodnjana. Svojedobno je u palači bilo središte općine i tada je na pročelje postavljen gradski grb. I danas je u palači izložba grbova uglednika Vodnjana. Godine 1911. na istom trgu je sagrađena neogotička palača u kojoj je od tada središte općine. Na vrhu palače Bradamante je sat iz 1877. godine. Po starim dokumentima koji se čuvaju u Pazinu, izgleda da je Vodnjan posjetio brat Franje Josipa, Maksimilijan I. Za njegovo putovanje do Pule, jedna od soba u vodnjanskoj palači Bradamante bila je pripremljena za odmor ovako važne osobe. U prilog dolasku Maksimilijana I govori i činjenica da je 1881. Andrea Trevisan dobio zadatak izraditi spomenik Maksimilijanu I. 

Zbog pomanjkanja novca, Trevisan ga nije dovršio pa je napola dovršeni spomenik neko vrijeme bio izložen u gradskoj loži. Spomenik je otkupio Tomaso Sotto Corona, vlasnik nekadašnjeg pogona za proizvodnju svile. On je angažirao jednog venecijanskog kipara i dovršeni spomenik bio je postavljen  na brežuljku uz željezničku prugu. Spomenik više ne postoji, no i danas područje na kojem se nalazio stanovnici Vodnjana zovu „Assimian“. Maksimilijan I. (1832.-1867.), bio je oženjen za belgijsku kraljevnu Charlottu. Dana 10. travnja 1864. prihvatio je poziv meksičkih monarhista i postao je car Meksika. Time je izgubio sva nasljedna prava u Austriji, a u Meksiku su ga dočekale političke igre bez granica, sukobljavanje s republikansko - liberalnom strankom koju je predvodio Benito Juárez, vanjskopolitičke igre Amerike i Europe... Definitivno je poražen 1867., tada je uhićen i osuđen na smrt streljanjem (ubijen je 19. lipnja 1867.). Supruga Charlotta je u to vrijeme bila u Europi pokušavajući dobiti podršku za Maksimilijana. Nakon smrti supruga, Charlotta je izgubila razum te je do kraja života živjela u izolaciji. Umrla je 1927. godine.