Kada vozite od Vozilića prema Polju Čepić, na desnoj strani vidjeti ćete cesticu za malo naselje Kloštar u kojem je jedna čudnovata kuća sa „zvonikom“. Ova je zgrada ostatak samostana koji se nalazio na obali Čepićkog jezera (jezero je isušeno tridesetih godina 20.st.). Danas je to stambena zgrada. Pavlinski samostan Gospe na Jezeru spominje se 1395., u darovnici Hermana i Nikole, sinova gospodara Kožljaka. Postoji velika vjerojatnost da je samostan i stariji i da ga je, prije pavlina, koristio neki drugi vjerski red. Samostan je zatvoren 1782. godine kada je cijeli posjed kupila obitelj Auersperg. Crkva, koja je bila dio samostanskog kompleksa, srušena je pred Drugi svjetski rat, a zatim su na njezinim ostacima dozidane dvije etaže pa je, umjesto crkve, napravljena stolarska radionica.
U 17. stoljeću Valvasor je ostavio crteže i opise nekadašnjeg Čepićkog jezera, ljetnikovaca na njegovoj obali, crkvica, samostana, ali i vina i vinograda. Valvasor je opisao vina ovako: „Oko Čepića skupio se velik broj vinograda koji donose izvanredno dobro, resko ili pikantno, ali ipak slatko i jako crveno vino koje se zove Čepićko vino. Zahvaljujući Valvasoru zna se kako je izgledao samostanski kompleks. Na crtežu se vide samostanska crkva, mala kapelica i mostić, zvonik, kolni prilaz koji je vodio u samostanski klaustar, voćnjak i vrt. U daljini su nacrtane Učka (natpis Mons Utschka) i lokacija dvorca Kožljak. Katastri iz 18.st., u odnosu na crtež Valvasora, pokazuju neke izmjene i pregradnje uz južni zid crkve. Najmanje jedan od gospodara Kožljaka, Martin Mojsijević, pokopan je 1492. u samostanskoj crkvi Gospa od Jezera. Danas se njegova nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom nalazi u kapeli dvorca Belaj.
Nema komentara:
Objavi komentar