Kolač bucolaj

Zbog vlasti Mlečana i njihovog dijalekta nastala je riječ bucolaj (jednina – buzzolà, množina – buzzolai). Bucolaj je mekani kolač koji se radi od dizanog tijesta (fotografiju sam preuzela sa stranica Glasa Istre). U Istri je bucolaj bio neizostavni dio svih obiteljskih slavlja, no radi se i danas, najčešće za Uskrs. Kada se izmijesi, tijesto se stavi u pećnicu. Čim je kolač pečen, onako vruć se umače u vruće mlijeko s vanilin šećerom, a zatim se s gornje strane posipa sa šećerom. U Šišanu rade busoladine koji su slični bucolaju, no njih ne peku u pećnici nego ih peku u tavi na vrućem ulju. Kolač bucolaj bio je poznat i na otoku Krku. U knjizi „Terra incognita“ (Branko Fučić) piše da se na Krku u ovaj kolač stavljao med i aromatični začini, a bucolaj je čak izazvao i crkveni skandal. 

Na dan svetog Benedikta, krčki kler zajedno s kanonicima okupio bi se u samostanu benediktinki. Tamo bi kanonici održali jutarnju i večernju misu, a benediktinke bi ih počastile ručkom. Nakon ručka svaki bi svećenik dobio bucolaj na poklon. U jednoj prilici, kler je počastila nova glavna opatica. Kanonici su njurgali da su bucolaji koje je radila prijašnja glavna opatica bili bolji. Naravno, kritike njezinog bucolaja stigle su i do nove glavne opatice. Tada ih je stigla „strašna“ kazna😂. Na idućem okupljanju na dan Svetog Benedikta nitko nije dobio bucolaj. Umjesto kolača svaki svećenik je dobio 5 novčića. I tada je nastao skandal. Pet novčića dobili su i kanonici, ali i po rangu najniži svećenici. Ovo je bilo toliko skandalozno da su kanonici s Krka uputili žalbu mletačkom duždu. Tako je dužd morao čitati o ovom „nemilom događaju“. Tada je mletački dužd naredio glavnoj opatici da se vrati tradiciji i nastavi darivati svećenstvo s bucolajima. Odmazda glavne opatice bila je genijalna – pet novčića za svakog svećenika, bez obzira na crkvenu hijerarhiju bila je savršena kazna za njurgajuće uobražene kanonike koji su izvrijeđali njezine bucolaje. Vjerojatno im više nikada nije palo na pamet kritizirati njezine kolače.