Brijuni - sveti Rok

Mnogobrojne epidemije, pogotovo kuge, prisilile su stanovnike Kastruma da se presele u današnju luku na Velom Brijunu. Za razliku od crkvice svetog Antuna koja se nalazila izvan naselja, crkvica Svetog Roka bila je na samom rubu naselja. Crkvica je sagrađena 1504., za vrijeme jedne od epidemija, a bila je posvećena svetom Roku, zaštitniku od kuge. Na pročelju crkvice uklesano je: AP 1504 (AP lat. anno pestis: godina kuge). Crkva je gotička, s polukružnom apsidom. Sveti Rok se očito baš i nije iskazao kao zaštitnik jer epidemije nisu prestajale. Osim kuge, ljudi su obolijevali i od malarije. U 16.st. boleštine su dovele do drastičnog pada broja stanovnika na Brijunima. 

Poznato je da je 1563. gotovo sva plodna zemlja na Brijunima ostala neobrađena, nije je imao tko obraditi. Propadali su i pokušaji Venecije da na Brijune naseli ljude iz Dalmacije. Nakon epidemije 1631. na Velom Brijunu ostalo je pedesetak stanovnika koji su živjeli u četrnaest kuća. Stanovnici Brijuna pokapali su se i unutar crkve svetog Roka i na groblju oko nje. U crkvi svetog Roka bilo je i sretnih događaja. Godine 1906. u crkvici su se vjenčali Marija Guttenberg i brijunski liječnik Otto Lenz. Trideset godina živjeli su u čamčarnici i svjedočili usponima i padovima elitnog turizma na Brijunima, sve do 1938. kada su morali napustiti Brijune. Nekoliko godina nakon odlaska s Brijuna, Marija Lenz Guttenberg napisala je knjigu „Izgubljeni raj Brijuni“ u kojoj je niz njezinih sjećanja na godine provedene na otoku. Crkva Svetog Roka danas se koristi za povremene izložbe.