Izgleda da je Grožnjan imao svoj statut i prije 1358. godine kada je Grožnjan kupila Venecija za 4.000 dukata. Ovaj najstariji statut nije sačuvan no sačuvan je statut pisan 1558. na talijanskom jeziku na pergameni te tri njegova prijepisa. Statut se sastojao od četiriju knjiga od kojih je svaka pokrivala određeni segment života. Jedna knjiga bavila se sudstvom, druga ugovorima, treća oporukama, a četvrta kaznama kod počinjenja zločina. Osim toga, statut je imao 159. članaka koji su dodavani naknadno, kada se za to ukazala potreba. Posljednji članak dopisan je 1795. godine, samo dvije godine prije pada Mletačke Republike (1797. godine).
Statut je definirao i biranje dva župana; gradskog župana koji je upravljao Grožnjanom i seoskog župana koji je upravljao okolnim selima. Podestati koje je postavljala Venecija nisu imali pravo uplitati se u biranje grožnjanskih župana. Suci, okupljeni u gradskoj loži (na fotografiji), donosili su svoje odluke upravo koristeći statut. Statut je nalagao da se nakon 3 sata noću mogao kretati gradom samo onaj koji je imao svjetlo. Interesantno je da je statut definirao i lažne optužbe. Ako bi netko lažno optužio drugu osobu i to se u procesu dokazalo, kaznu koju bi za taj prekršaj trebao platiti optuženi (da je bio kriv) plaćao je onaj koji je dotičnog lažno optužio. Grožnjanski statut (prijepisi iz 1805. godine i iz 18.st.) čuvaju se u Pazinu. Grožnjanski statut iz 1558. čuva se u Rimu i Trstu.
Nema komentara:
Objavi komentar