Brijuni – stablo bijele murve

U knjizi „Iz sjećanja starog Austrijanca“ Paul Kupelwieser, nekadašnji vlasnik Brijuna, opisuje i njegov prvi dolazak na otočje. Kupelwieser piše: „Mislim da je bio 02. kolovoza 1893.“. Kupelwieser je toga dana došao u Fažanu. Od Fažane do Velog Brijuna stigao je nakon četrdesetak minuta barkom kojom su veslala dva ribara. Kupelwieser opisuje kulu i nekoliko zgrada do kule, crkvu Svetog Germana, tada posve praznu utvrdu Fort Tegetthoff… 

U knjizi se nalazi i rečenica: „Jedan jedini čempres iza tornja, star oko trideset godina, tucet dudovih stabala iste starosti koji su oivčivali malu luku, nekoliko starih maslinovih stabala, mnogo lovora duž malobrojnih staza, golemi odroni kamenja koji su često dosizali do mora i iza kojih su se nalazili preostali ostaci prostranih kamenoloma i dva vrlo mala i loše održavana vinograda – bilo je gotovo sve što smo mogli vidjeti.“. Paul Kupelwieser je umro u Beču 20. ožujka 1919. godine. Godine 2019. Nacionalni park Brijuni obilježio je stotu godišnjicu njegove smrti. Između ostalog, 02. kolovoza 2019. posađeno je u luci stabalce bijelog duda (murve). Ova zgodna gesta je puna simbolike. Murva je odabrana jer upravo murve spominje Kupelwieser u knjizi. I datum sadnje (02. kolovoza 2019.) je pun simbolike. Dana 02. kolovoza, no prije 126 godina, Kupelwieser je prvi puta kročio na Veli Brijun, godina 2019. je naravno odabrana zbog obilježavanja stote godišnjice njegove smrti. Pa čak i mjesto sadnje ima simboliku; upravo je u ovu lučicu stigao Kupelwieser 1893. godine.