Pazinska knežija zauzimala je područje središnjeg dijela Istre, dijela Ćićarije, zatim dijela Istre od Plominskog zaljeva prema Opatiji, Kastva. Temelje Pazinske knežije (ili Pazinske grofovije) postavio je u 12. stoljeću Menhard od Schwarzenburga, tadašnji vlasnik središnjeg dijela Istre. Zatim su vlasnici knežije postali grofovi Gorički, da bi, nakon smrti Alberta IV godine 1375., Pazinska knežija postala vlasništvo Habsburgovaca. Knežijom je u njihovo ime upravljao kapetan čije je sjedište bio kaštel u Pazinu. Kada god im je zatrebao novac, knežiju su davali u najam (ili je bila zalog za dizanje kredita) pa se izmijenilo podosta vlasnika. Tako je Reinprecht von Walsee 1407. godine dobio u najam knežiju i njome upravljao sve do 1435. godine. Upravo je Walsee za kapetana u knežiji postavio Seyfrida von Gallenberga (umro 1411.) koji je napravio cijeli kaos.
Život seljaka je i ovako bio težak, a Seyfrid se, naravno u dogovoru s Walsee-om, dodatno raspištoljio s porezima i uveo niz novih obveza seljacima. Zbog toga je 1408. ili 1409. došlo do prve pazinske bune. Dobro organizirani, seljaci su uspjeli osvojiti pazinski kaštel i iz njega izbaciti i Seyfrida i njegove ljude. Mada se činilo da su seljaci pobijedili, ubrzo su došli češki plaćenici i ugušili pazinsku bunu. Reinprecht von Walsee je čak zatočio pazinske suce u tamnicu. Na koncu je pazinskom ispravom cijeli komun morao potpisati Walsee-u prisegu na vjernost. Slično je bilo i stoljeće i pol kasnije, kada je kapetan knežije bio Adam Cvetković. I on je uveo dodatne poreze, pa je još veći dio uroda seljaka odlazio u kaštel te su dodatno povećane ostale obveze seljaka prema feudalcu. Tada je izbila nova buna (1571. godine) u kojoj je sudjelovalo više od 2000 naoružanih seljaka. Da bi spriječili širenje pobune na druga područja, vođe pazinske bune su smaknuti. Naravno, ovo nisu sve pobune seljaka na području knežije jer su ih nedaće još nekoliko puta prisilile da se organiziraju i pokušaju ostvariti nešto lakši život.
Nema komentara:
Objavi komentar