Na sam spomen grafita najčešće mi padne na pamet neka nesuvisla glupost učinjena sprejom na netom obnovljenoj fasadi. Čitajući knjigu "Terra incognita" Branka Fučića naučila sam da su ljudi i prije niz stoljeća piskarali po zidovima. Najčešće su njihove potpise ili neku drugu kratku napomenu uparali u zid, a što je podloga bila šarenija grafiti su bili vidljiviji. U Istri je otkriven veliki broj ovakvih grafita, najčešće uparanih u freske. U srednjem je vijeku većina stanovnika bila nepismena, pismeni su bili najčešće svećenici pa je najveći broj grafita upravo njihovih ruku djelo. Čak se dešava da je isti „autor“ grafita u dužem vremenskom razdoblju urezao veći broj grafita po istarskim crkvama pa doslovno možemo pratiti njegovo kretanje po Istri i napredak u „crkvenoj karijeri“.
Humski grafit (na fotografiji) urezan je u zid crkvice Sv. Jeronima. Branko Fučić je, po obliku glagoljičnih slova, zaključio da je grafit nastao u 12.st., odmah nakon izgradnje crkvice. Humski pop glagoljaš je, nakon svake gregorijanske mise (niz od 30 uzastopnih misa) urezao po jednu crticu u fresku. Nakon posljednje, tridesete, glagoljicom je upisao: "Kovača Martina je vse 30 je ino ošće jedna vzeta". Dakle, za kovača Martina odsluženo je svih 30 misa, ali se svećenik odlučio i za još jednu povrh ovih 30.
Nema komentara:
Objavi komentar