Pretpostavlja se da je na ovoj lokaciji u antici bio hram Jupitera Konzervatora, a otkriveni su i ostaci termi. U doba progona kršćana vjerojatno je i ovdje bilo tajno okupljalište vjernika. U 4. i 5.st. grade se crkva Svete Marije i crkva Svetog Tome. Današnja je katedrala nastala širenjem ovih crkvi u 5. st. Katedrala je bila bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih je danas sačuvan vrlo mali dio (na primjer sačuvan je dio mozaika na kojem je natpis da su bračni par Damianus i Laurencia poklonili katedrali novac za izradu 200 stopa podnog mozaika). Prvi biskup koji je imao središte u Puli bio je Antonius. Antonius se spominje u razdoblju od 510.-547. godine. U 8.st., za vrijeme biskupa Handegisa (857.- 862.), probijen je ulaz na južnom zidu crkve (danas je taj ulaz zazidan).
U 13. stoljeću je s južne strane dograđena manja kapela. Godine 1242., kada je Venecija napala Pulu, crkva je bila djelomično porušena i zapaljena i tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije u gotičkom stilu. Današnje je klasicističko pročelje napravljeno 1712., u vrijeme biskupa Bottari-a. Zvonik je sagrađen 1707. godine, a u njega je ugrađeno dosta kamenih blokova iz amfiteatra. Kraj zvonika se nalazila krstionica čiji je izgled rekonstruirao Kandler. Krstionica je bila izgrađena u 5. st., a porušena je 1855. U krstionici se nalazio šesterokutni zdenac za krštenje. Godine 1860. u crkvi je otkriven manji kameni sarkofag s relikvijama. U srebrnoj kutiji s nizom pregrada otkriveni su dva relikvijara (danas su u Beču), dvanaest zlatnih statua (poslije su nestale bez traga i glasa), manja zlatna kutija (pretpostavlja se da su u njoj bile relikvije Sv. Tome donesene iz Konstantinopola u 5. st.).
Nema komentara:
Objavi komentar