U Limskom kanalu ima nekoliko karigadura. Riječ „karigadur“ nastala je od talijanske riječi caricare (ukrcavati). Karigaduri su nekada bila pristaništa za brodova; za ukrcaj ljudi, stoke, kamena, drva... Do karigadura se dolazilo strmim stazama uklesanima u stijene. U stijenu su bile uklesane i stepenice koje su iz Limskog kanala vodile sve do samostana sv. Mihovila u Kloštru. U kanalu je i nekoliko punti (rtova). Dva rta imaju neobične nazive. Prvi rt je Punta mrtve žene. To je strma stijena crvenkaste boje koja se strmo spušta prema moru. Da li je ta „krvava“ boja razlog zašto je punta dobila ovakav naziv ili je stvarno neka žena ovdje stradala nije poznato, ali zvuči poprilično dojmljivo.
Druga poznata punta je Punta od biskupa. Ovdje ima manje primjesa legende, a više realnosti. Kada su se izvlačile mreže iz mora, na ovu je puntu dolazio porečki biskup. Razlog nije bio samo blagoslov mreža već i (nisam ni sumnjala) uzimanje dijela ulovljene ribe za crkvu. Limski je kanal tada bio u vlasništvu porečkih biskupa koji su ga obično davali u najam ribarima. U nekoliko navrata svake godine ulaz ribe u kanal počeo bi se kontrolirati, a izlaz ribe iz kanala bi se zatvarao. S posebnih izvidnica iskusni su ljudi motrili kretanje ribe i brojnost jata. Kada bi dali znak, ribari bi spuštali mreže u more. Ulov bi trajao danima. I ovaj način ribolova je s vremenom nestao. Kanjon u kojem je smješten Limski kanal ulazi duboko u kopno, sve do Pazina i rijeke Pazinčice.
Nema komentara:
Objavi komentar