U 17.st. Lindar nije bio baš popularan, pogotovo ne za prekršitelje zakona. Sohe (vješala) su bila postavljena na brdašcu kraj Lindara (raskršće za Potpićan i Pulu). Tamo bi dovodili osuđenike iz cijelog ovog područja. Nakon vješanja tijela se nisu micala danima, vjerojatno kako bi se stanovnicima utjerao strah u kosti.
Prije 2. svjetskog rata stanovnici Mačinića pripremali su zemlju na ovom dijelu za oranje. Pri tom su našli veći broj ljudskih kostiju, vjerojatno još iz tog doba kada su sa stabala danima visjela ljudska tijela. I ovaj podatak iz prošlosti Lindara pronašla sam u knjizi Josipa Fabrisa "Lindar sjećanja, zapisi, dokumenti o Lindaru dvadesetog stoljeća".
Nema komentara:
Objavi komentar