Ovu priču pronašla sam u knjizi "Tinjan i njegova prošlost" Enrica Depiere i Hrvoje Defara, a zabilježio ju je Valvasor u 17. stoljeću. Priča govori o učestalim otmicama žena iz Tinjana i okolice, a vjerojatno je povezana sa selom Žbandaj blizu Tinjana. Izgleda da je Žbandaj bio izrazito nezdravo selo pa su se u okolici raspredale priče o ljudima koji tamo brzu umiru. Stoga su svi izbjegavali Žbandaj u širokom luku.
Zbog svega toga, muškarci iz Žbandaja se nisu ženili, niti jedna žena nije htjela ići u Žbandaj. I onda su se muškarci dosjetili drugog načina za ženidbu. Po nekoliko njih odlazilo bi na sajmove ili vrebalo neke druge prigode. Kada bi našli ženu koja ima se sviđa, ženu bi oteli, doveli u Žbandaj gdje bi je organizator otmice (obično i jedan od otimača) oženio. Ovakve otmice su nestale početkom 19.st. kada su usvojeni zakoni s rigoroznim kaznama za otmičare.
Nema komentara:
Objavi komentar